Čuda se događaju, Božić je stigao i u šibenski SDP. U kojem su konačno odlučili pružiti "znak mira" ne samo onima koji su izabrani na njihovoj listi nego i svim drugim oporbenim vijećnicima u gradu Šibeniku. A njih je sve skupa, zajedno s njima, 12. Nije malo. Dade se s tim igrati u Gradskom vijeću ako imaš volje i ideje i znaš što hoćeš. I ako konačno nastupiš zrelo i pametno kako je to konačno, dočekali smo, napravio i Joško Šupe, šef SDP-a. Em je bio domaćin sastanka koji je okupio sve šibenske oporbene vijećnike, em je odmah stvari posložio kako treba.
Najmanje što sad SDP-u - i oporbi općenito - treba, to su ideološka prepucavanja. To je tanak led na koji će ih HDZ nastojati navući. A Šupe ga već u startu nastoji izbjeći. - Nije u pitanju koalicija. Okupili smo se oko konkretne teme i nastupamo isključivo zbog nje te pritom nećemo isticati naša stranačka obilježja - kazao je Šupe u dvije rečenice. Sve što je trebao reći.
Odnija vrag prišu
I vrlo dobro je to, pragmatično, zvučalo. Jer, iza te konkretne teme lako mogu stati zajedno i Nenad Samaržija Cincin i Iris Ukić Kotarac, nije to Istanbulska konvencija, ni Sporazum iz Marrakecha. Nego trajanje Aktualnog sata. Za koji oporbenjaci traže da im se vrati na staro stanje. Odnosno, da traje onoliko koliko već traje - dalmatinski sat. A mi svi znamo koliko je to, kad nam neko kaže "eto me za uru vrimena". Odnija vrag prišu! Isto kao što bi i HDZ-u bilo najbolje i najpametnije da oporbi odmah u startu ispuni ovu želju, kao poklon za Božić ispod bora. Sasvim suprotno onom što govori Dragan Zlatović, HDZ-ov predsjednik Gradskog vijeća: "Ne vidim razloga da se revidira odluka Gradskog vijeća Šibenika o ograničavanju aktualnog sata."
Šta HDZ dobija inaćenjem? Ništa! Radi samo u korist vlastite štete. Čega se boji? Pa ima apsolutnu većinu u Gradskom vijeću. I sve može izglasati sam. Ali, nije dobro da to i radi sam, pred praznim Vijećem. Jer, na taj način gubi demokratski legitimitet. I otvara bespotrebne frontove i bitke koje unaprijed gubi. Kao što je zadnji put bilo kada je odbio Dobrin amandman o povećanju subvencije dječjim vrtićima. A onda je, niti sedam dana nakon toga, morao podvijena repa, suočen s gnjevom "teta" koje su također nastupile zajedno - skakati sam sebi u usta. Istina, nije to radio gradonačelnik dr. Burić, čije su "invektive" i razjarile žene privatne poduzetnice, nego dogradonačelnik Paško Rakić, ali svejedno.
Našli lovu
Nije više bilo ni traga bahatosti s GV-a, nego je Paško, ponizno kao da je fratar, kazao ne samo "potpuno razumijem teškoće u poslovanju privatnih vrtića" nego i ono još bitnije - "poduzet ćemo sve da im osiguramo dodatna sredstva". Koja nisu sitniš. Nego najmanje 800 tisuća kuna, čime bi od polovice iduće godine subvenciju djetetu digli sa sadašnjih 700 na 800 ili čak nešto više kuna.
Eto na, kako se odmah našla ne samo dobra volja, nego i novac. Pa zar tako niste mogli odmah? Očito nisu. Jer, kako je kazala Katja Ercegović, ravnateljica DV-a "Osmijeh", u ovoj su godini šest zamolbi uputili gradonačelniku da ih primi. I uvijek su s te adrese dobivali odgovor - "Nemamo o čemu razgovarati". Sličnost sa Zlatovićevom "Ne vidim razloga..." više je nego evidentna.
Naprotiv, nema nikakvog razloga da se bilo kome, a pogotovo ne onima koje su za to izabrali građani - a oporbu su izabrali jednako kao i vlast - zabrani govoriti. Imate sve, svu vlast cile četiri godine, a njima ne biste dali nego samo uru u tri miseca? I još bi in štopali vrime?