Ivo Mikuličin

GLAVA U BALUNU Visoki presing za visoke ciljeve

GLAVA U BALUNU

Kad se dogodi onako privlačan start, kakav je bio prvi korak šibenskih nogometaša u novu sezonu, onda se dvoji između dviju starih poslovica "Prvi se mačići bacaju u vodu“ i "Po jutru se dan poznaje“.

No, nema dvojbe da je potonji odgovor precizniji, ako posegnemo za usporedbama u sličnim situacijama. Bolna je istina da su nogometaši Šibenika dvaput posrnuli u prvoligaškim "majstoricama“ s Istrom.

Očigledna je razlika u atmosferi na Šubićevcu poslije zadnjeg proljetnog neuspjeha u odnosu na onaj prije tri godine. Prvi put se momčad raspala na dramatičan način tako da je u idućoj sezoni dres prvotimca odjenulo više od 40 nogometaša, a izmijenila su se četiri trenera. Kao znak neprihvatljivog lutanja u želji da se nadoknade odbjegle zvijezde (Barač, Solomon…)

Danak sterilnoj taktici

Ovog su ljeta "narančasti" doživjeli najmanje kadrovskih promjena od svih drugoligaša ili zadržan je kostur momčadi. To se i te kako osjetilo na ovosezonskoj premijeri, kad su ugodno iznenadili i šibenski nogometaši, i navijači. Prvi pobjedom i dobrom igrom u većem dijelu susreta, a drugi dobrom posjetom i nemalom potporom iz gledališta.

Napad je najbolja obrana! To je očigledna parola novog trenera Krunoslava Rendulića, koji je i u svojim igračkim danima u narančastom dresu upravo imponirao silno ofenzivnom igrom. Gotovo sat vremena Šibenčani su visokim presingom pritiskali nadarene nogometaše Hajduka na njihovoj polovici. Nije bilo ni traga Perkovićevoj sterilnoj taktici u "majstoricama“ s Istrom. U stilu "Otraga stisni, pa se naprijed možda nešto i dogodi!“

Lako je uočljivo i Rendulićevo favoriziranje nogometaša koji su s loptom potpuno "na ti“. Poput pridošlice Marija Ćurića, koji je protiv nadarenih igrača Hajduka demonstrirao i zavidnu tehniku, i smisao za kombinatoriku. I što je možda najvažnije želju da svojom brzinom ustraje u Rendulićevoj zamisli o potrebi da se visokim presingom osujete suparnički napadi već u začetku.

Jasno je da (željena) vezna linija u sastavu Bulat – Čurić – Španja ne može u defenzivnim zadaćama biti na razini destrukcije suparničkih napada, kakvu je minulih sezone demonstrirao odbjegli vodički "razarač“ Ivan Roca.

No, u svojoj potrazi za optimalnim modelom igre Rendulić može posegnuti za nekim drugim rješenjima. Ne treba se, među inim, tako lako odreći tehnički dotjeranog Luke Celića.

Bulat u Rocinoj ulozi

Sramežljivo se spominje i zamisao da Rocinu ulogu u cijelosti prigrli Marko Bulat. Da bude bliže pozicijama, koje je silno profesionalno upražnjavao njegov otac Joso. Ili da slijedi reprezentativca Marcela Brozovića, koji je u početku nerado prihvaćao to mjesto, a sada "puca“ od zadovoljstva što je u toj defenzivnoj ulozi povećao svoju tržišnu cijenu. Šibenske (i obiteljske) želje su jedno, a nogometna stvarnost nešto drugo. Točnije, mladi je reprezentativac Marko po svom načinu igre puno bliži Brozoviću nego, recimo, Olmu ili Majeru.

I još nešto! Kukec je veliki nogometni znalac, ali tankih funkcionalnih sposobnosti. Zato mu je primjerenija uloga džokera, koji ulazi s klupe nego ratnika u visokom presingu. S tom dvojbom se Boro Perković mučio cijelu sezonu, pa bi bilo bolje da se Rendulić te dileme riješi što prije.

Naslovnica Glava u balunu

Najčitanije