Kad ne znaš precizan odgovor na neku problematiku ili želiš odgodu njezina rješavanja, onda formiraš radnu skupinu! Taj stari politički „štos“ iz minulog sustava kao da je primijenio aktualni šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić, kad je na razini Gradskog vijeća osnovao povjerenstvo, koje bi trebalo dati svoj stav o više nego ozbiljnoj ponudi indijskog partnera za kupnju šibenskog nogometnog drugoligaša. Uz dužno poštovanje prema većini izabranih, ne možemo se oteti dojmu što sugerira dva problema.
Prije svega, riječ je mahom o gradskim vijećnicima, kojima je spomenuta problematika tek nešto bliža nego autoru ovih redaka tehnologija proizvodnje američkih svemirskih letjelica. Iz prostog razloga što nitko, ama baš nitko od njih ni površno ne prati zbivanja u staroj hrvatskoj nogometnoj tvrđavi. Druga je istina dodatno zabrinjavajuća za Šubićevac. Većina članova povjerenstva bila je po nekom nepisanom pravilu u minulim godinama protiv bilo kakve pomoći gradske vlasti šibenskom nogometnom drugoligašu. Svejedno, radilo se o donaciji "Vodovoda" ili sanacijskom kreditu. Kao da je Šubićevac crvena krpa dijelu šibenske oporbe i buntovnicima bez razloga u borbi protiv vladajućeg HDZ-a.
Njihovo nepoznavanje problematike HNK Šibenik ide i (daleko) u prošlost. Riječ je o klubu koji su prije točno 87 godina utemeljili šibenski radnici, skojevci i komunisti. Kao pandan građanskom i gospodskom Osvitu. Tko je, pak, imalo informiran o tome kako se šibenski drugoligaš u financijskom smislu ponašao u bliskoj prošlosti zna da su (ondašnji) predsjednik Goran Pauk i suradnici kod pretvorbe u sportsko dioničarsko društvo bili više nego korektni prema svojim vjerovnicima.
Za razliku od drugih šibenskih i hrvatskih klubova, koji su formalnim gašenjem i promjenom imena nasukali tvrtke i pojedince, čija su se potraživanja brojila i u stotinama tisuća kuna. Šubićevac, za razliku od Dinama i Hajduka, nije dobio ni oprost poreznog duga od države.
Istodobno, sanacijski kredit od 5 milijuna, koji su praktički zajedno izgurala dva doktora, Ante Županović (SDP) i Željko Burić (HDZ), kap je u moru prema svotama koje su Maksimiru i Poljudu dodijeljene iz gradskih proračuna. Konačno, šibenski parlament trebao bi poštovati i temeljne članke Zakona o sportu, što govori da je grad dužan financirati mlađe kategorije u klubu, dok se (polu)profesionalna momčad treba financirati na drugi način. Upravo formulom, koju nudi indijski partner.
Grad Šibenik je već propustio ozbiljnu priliku da „udomi“ Šubićevac. Kilavi su bili pregovori s litavskim partnerom, koji je potom odabrao Goricu, preobrazivši je u ambicioznog člana prvoligaške nogometne skupine. Stoga ne bi bilo dobro da oklijevanjem povjerenstva oko konačne odluke glede indijske ponude šibenski nogomet prokocka još jednu ozbiljnu šansu. Srećom, zadnje informacije govore kako indijsku ponudu najveći dio gradskih čelnika shvaća ozbiljno ili, kad je riječ o Šubićevcu, rado posežu za refrenom popularne klapske pisme „Ne peri od mene ruke“.