Ivo Mikuličin

GLAVA U BALUNU Momak iz njegova sela

GLAVA U BALUNU

Ivan Rakitić je najpodcjenjeniji nogometaš na svijetu – izjavio je slavni Jose Mourinho. Makar je usporedba prilično pretenciozna, valja citirati i šibenskog košarkaškog veterana Živka Badžima koji je prije finala Kupa košarkašica u Puli kazao: Stipe Bralić je najpodcjenjeniji trener u Šibeniku!

U oba slučaja jaki su argumenti na strani podcijenjenih. Pobjedom nad domaćom Pulom i hrabrim završnim bojem s, očito, kvalitetnijim Medveščakom, Bralić je samo podsjetio na svoj uspješni trenerski put. Kako zaboraviti dobre predstave hrvatskih košarkašica na Olimpijskim igrama u Londonu, kamo ih je odveo i vodio Šibenčanin Stipe!? Bralić je kao od šale osvajao šampionske titule kao trener šibenskog Jollyja i potonulog Gospića. S oba je sastava stigao i, do mnogima, nedostižne Eurolige. A onda se, pritisnut egzistencijalnim problemima, vratio na matični Baldekin. Sa željom da opet ispeče ukusnu šibensku košarkašku tortu, makar je i laiku bilo jasno da za to nema dovoljno kvalitetnog materijala.

Braća ga štite

"Ne možeš igrati košarku bez centra" i "Kako ćeš dovesti pojačanja kad klub jedva spaja kraj s krajem!?". To su dvije rečenice kojima je Bralić dvije sezone gotovo "masirao" autora ovih redaka. No, vrijeme je pokazalo da je bio u pravu. Kad se na Baldekin vratila iskusna Antonija Chiabov, a, iz neke tajne škrinje s blagom(!?), neumorni predsjednik Neven Periša osigurao sredstva za angažiranje, u svakom smislu, atraktivne Tayre Melendez, mladi se šibenski sastav prosto razgoropadio. A gdje bi bio kraj košarkašicama Šibenika kad bi se kući vratile Dujić, Ivančević, Strize, Silov, Skorić, Šolić...!?

Ako je Stipe Bralić najpodcjenjeniji sportski stručnjak u Šibeniku, onda je Borimir Perković, nema sumnje, najzaštićeniji trener u povijesti Šubićevca. Braća Ivan i Joso Bulat stajala su čvrsto iza svog trenera i kad se (prošle sezone) posrtalo u serijama, i kad se čuo nemali gnjev s tribinama, upućen na adresu Perkovića. Bliska povijest nam sugerira da su Bulati vjerojatno u pravu.

Kad se prije tri godine prednost Šibenika pred Cibalijom u borbi za prvoligaški bal s 11 bodova smanjila na četiri, klupsko je vodstvo posegnulo za smjenom trenera Mirka Labrovića. I pogriješilo. Sad se Varaždin s "minus 5" približio Šibenčanima na samo jedan bod, a u klubu nitko i ne pomišlja na trenersku smjenu. Ne zagovara je ni autor ovih redaka. Neovisno o silno propuštenoj prilici u Sesvetama, šibenska je momčad odigrala najbolju utakmicu u gostima ovog proljeća. Približavanje Varaždinaca nije toliko zabrinjavajuće ako Šibenčani sačuvaju mir, te ako, kako govori "vječni" Marko Slavica, u zadnjih sedam kola "zaigra i klub, a ne samo momčad".

'Tihi ubojica'

Zabrinjavajuća je jedino Perkovićeva upornost u kreditiranju svojih igračkih ljubimaca, navada kojom je na klupu preselio jesenske junake Rocu i Celića. Već se zakotrljala priča kako je trener "tihi ubojica nadarenih šibenskih veznjaka (Španja, Banić, Roca, Celić...), a silno sklon momku iz svog sela". Ako Borimir ne vjeruje piscu kolumne, neka još jednom dobro analizira snimku susreta u Sesvetama. Trebat će mu više od deset prstiju da izbroji netočne pasove "momka iz njegova sela".

Naslovnica Glava u balunu

Najčitanije