Daniele, počivaj u miru Božjem! Tako je pisalo na transparentu koji su pred kamerama HRT-a na košarkaškoj utakmici Šibenik – Gorica razvili mahom mladi Funcuti. Nama, koji godinama živimo za Krešimirov grad i Baldekin, misli su nezaustavljivo poletjele četrnaest godina unatrag, kad je skupina hrabrih šibenskih navijača, među kojima je bio i preminuli (kasniji odvjetnik) Danijel Miljković, na utakmici Regionalne lige s Crvenom zvezdom usred Beograda, prkosno razvila hrvatski barjak. U doba kad se takav potez doimao "nemogućom misijom" ili političkim samoubojstvom.
– Vi Šibenčani, bre, niste normalni! Ili ste ludi ili ludo hrabri – obratio se Danijelu, Jali i ostalima u legendarnom beogradskom Pioniru začuđeni srpski policajac. No, ni on ni nitko u dvorani nije intervenirao. Vjerojatno i zbog toga što su, unatoč zloćudnom srpsko-hrvatskom antagonizmu, šibenski mladići zbog svoga ludo hrabrog čina izazvali barem malo simpatija kod dijela Beograđana, kojima je poznat osjećaj pripadnosti svom gradu, državi i naciji.
Minule su subote nasljednici sedmorice hrabrih bili jednako na braniku svoga grada i kluba, razvivši, među inim, i stari barjak, što je svjedočio o 35 godina trajanja šibenske navijačke skupine, nastale u trenutku neslavnog oduzimanja titule prvaka Jugoslavije Draženu Petroviću, Predragu Šariću i ostalima. Kao da je solidna momčad Gorice više ustuknula pred glasnim i upornim šibenskim navijačima nego pred domaćim igračima, među kojima se povratnik Martin Junaković, s iznimkom kratkog black-outa, doimao kao košarkaški izvanzemaljac.
U novoj sezoni Funcuti su glasni ne samo na Baldekinu, nego i na Šubićevcu, a gotovo je sigurno da će i dobra, stara Crnica "gorjeti" od šibenskih navijačkih poklika. Šibenski nogometaši ne osjećaju se osamljenima ni na gostovanjima. Fanatični Funcuti pratili su ih i na dramatičnoj kup-utakmici s Nehajem u Senju, a nisu žalili ni vremena, ni novaca da stignu u daleko Bijelo Brdo, za kojega vjerojatno ne bismo nikad čuli da ne bi mirne reintegracije Baranje i Podunavlja.
Sve navedeno je, nema sumnje, dobar argument tezi da šibenski sport, i zbog navijača, zaslužuje više od prilično mršavog proračuna. Ilustracije radi, Košarkaški klub Zadar od svoga grada dobije dvostruko sredstava nego svi šibenski klubovi zajedno!
– Šibenka je bila i ostat će vječno simbol našega grada. Baldekin je mjesto gdje je šibenska mladost našla svoj smisao trajanja. Bilo da su igrači na parketu ili navijači na tribinama – ne tako davno oglasio se Josip Klisović, šibenski košarkaški pedagog i uvaženi pravnik.
Slijedeći Josipovu misao, automatski namećemo pitanje ne samo u kojoj mjeri povećati šibenski sportski proračun, nego i kako unaprijediti suradnju najpopularnijih šibenskih klubova s Funcutima? Daleko smo od susjedske formule, po kojoj navijačka udruga ne baš uspješno upravlja klubom, ali vrlo skloni praksi iz minulog doba, kad su klupske uprave na Šubićevcu, Baldekinu i Crnici, pa i ženskoj košarci, bile puno bliže Funcutima.
Šibenskim navijačima je ne tako davno ostao gorak okus kad vodstvo Šubićevca nije htjelo stati iza njihova priopćenja glede (pre)stroge intervencije šibenske policije. Kako se pritom ne sjetiti dobrog, starog Ćire Blaževića i njegovih upornih stavova: "Nogomet se igra zbog navijača" i "Nitko ne može pobijediti narod". Ovaj posljednji postulat najbolnije je osjetio Ćirin kum, čije ime ne želim spominjati.
