Ivo Mikuličin

GLAVA U BALUNU Igra bez igre

GLAVA U BALUNU

Šibenik je klasa iznad drugoligaškog nogometa. To je bio najčešći komentar hrvatskih sportskih izvjestitelja kad je šibenska momčad, predvođena nadarenim sinjskim trenerom Mirkom Labrovićem, gostovala u Sisku, Zadru, Dugopolju... Te jeseni Šibenik je u jednom trenutku najbližem suparniku, vinkovačkoj Cibaliji, bježao 11 bodova.

Sa sastavom Slavica, Pecolaj (Bartulović), Vukorepa (Kartelo), Barać, Šare G. Živković, Marina, Španja Maleš, Solomon, Okechukwu. U jesenskoj (polu)sezoni čak je 14 puta s klupe ušao Luka Fuštin. U derbiju s Vinkovčanima Labrović je dao minutažu i mladom Ivanu Staniću, u Zagrebu jednako mladom Luki Celiću, u zimskim pripremama još mlađem Stipanu Baniću...

Nogometna stihija

Aktualni trener Borimir Perković imao je na početku ljetnih priprema većinu igrača iz "Labrovićeve" momčadi, ali u prvim ovosezonskim kolima ni u tragovima igru koju su nogometaši Šibenika prikazivali pod vodstvom stasitog Sinjanina. Ako bismo ondašnjem sastavu, umjesto odlepršalih ili otpisanih (Slavica, G. Živković, Barać, Marina, Solomon), pridodali u međuvremenu stasale mladiće, ili iskusne pridošlice, onda bi šibenska momčad izgledala ovako: Rogić, Blaić, Vukorepa, Pandža, Šare (Pecolaj) Roca, Bulat, Španja Prince (Maleš), Kukec, Okechukwu.

Dakako, izravna zamjena za nigerijskog sprintera Solomona ne može biti Kukec, koji je posve drukčiji igrač. Jasno je da nadareni Bulat treba pojesti još dosta kruha ili "popiti još puno Krke" kako bi dosegao stabilnost koju je momčadi davao odbjegli Mario Marina, ali... Sve bi se to postupno riješilo da su jasne vizije šibenske igre, da se momčad i igračke pozicije ne mijenjaju iz kola u kolo. Da postoji standardna jedanaestorica s dogovorenim automatizmima u igri. A toga je, ako je suditi po prva tri drugoligaška kola, tek u tragovima. Ne, nije (pre)oštra ocjena da je riječ o igri – bez igre.

Od svih fraza, koje u posljednje vrijeme dominiraju u hrvatskom, pa i šibenskom nogometu, najviše me nervira izraz "momčad je pokazala karakter", koju su na Šubićevcu koristili poslije nesretnih početaka (0:2) protiv Osijeka i Međimurja. Fraza o "karakteru momčadi" krije, uglavnom, naglo buđenje u drugom poluvremenu, ali bez tečnih akcija. Riječ je o nogometnoj stihiji, u kojoj dominiraju visoko nabačene lopte i individualni potezi.

A Joso šuti!?

Što se zapravo zbiva na Šubićevcu, jasno je zapravo od prošlog proljeća. Nije, međutim, jasno kako sve to može šutke i bez prave reakcije promatrati Joso Bulat, aktualni klupski čelnik ili nogometaš koji je uspješnu karijeru napravio na sjajnim tjelesnim sposobnostima i sportskoj inteligenciji, te poštovanju taktičkih automatizama ili značajkama koje očito fale dijelu aktualnih prvotimaca. Šubićevac pamti trokut Bulat Karabeg Shehu, koji je lomio kičmu prvoligaškim suparnicima na šibenskom travnjaku.

A kad se već vraćamo u prošlost, dobro bi bilo da aktualni trener Perković pogleda i snimke šibenskih utakmica iz doba Branka Karačića, kad je u sredini travnjaka dominirao romb s Mešom Alispahićem u (polu)špici. Ulozi, koja je gotovo idealna za iskusnog Kukeca. Ptičice nam šapću da se ta varijanta povremeno vježba na Šubićevcu, ali bez primjene na utakmicama. Očito, Perković ima svoje mišljenje, ali je (javno) protiv njega!

Naslovnica Glava u balunu

Najčitanije