Da budem iskren, očekivao sam veći otpor mojih Šibenčana na Gripama. Počeli su utakmicu dobro, a onda "nestali". Nas su krenule trice, a vjerojatno nam je u odnosu na prvu utakmicu na Baldekinu pomoglo i malo više rutine, koju smo stekli u teškim okršajima diljem Druge regionalne lige. Na visini su bili jedino Funcuti. Divim se šibenskim navijačima zbog ljubavi prema klubu i gradu. Suprotno tome, nikad neću shvatiti ljude koji žive na šibenskoj adresi a ne vole Šibenik - raportirao nam je dan poslije dalmatinskog derbija Split – Šibenik (94:70) najbolji igrač domaćina, ali i zakleti Funcut Henrik Širko.
Gripe su definitivno detektirale sve slabosti Baldekina u nastavku sezone. Ako se grčevita borba protiv Zaboka mogla dijelom objasniti lošim suđenjem, a neke utakmice ozljedama "ključnih" (Radovčić) ili uigravanjem pridošlica (Gabrić), na splitskom parketu su na više nego eklatantan način isplivale sve slabosti.
Gdje je "nestala" momčad, koja se u prvom dijelu ligaške utrke doimala kao homogeni skup mladića, spremnih da poginu za svaku loptu!? Pogotovo kad je riječ o igri u obrani, koja je na nekim utakmicama, poput dvoboja s Jazinama, suparničke trenere i igrače dovodila do očaja. To bi se, prije svih, trebao zapitati trener Vladimir Anzulović.
U njegov trenerski talent i sjajan rad preko tjedna bilo bi bezobrazno sumnjati. Ostaju nam tek špekulacije o svojevrsnom zasićenju Šibenčana u treninzima i utakmicama. Nagađanja, koja nisu do kraja uvjerljiva, budući da su se minulog petka sukobili sa suparnikom koji je dvostruko opterećen. Prvom hrvatskom i Drugom regionalnom ligom. Realnija je dvojba je li mudrije trenerski "dril", kad je riječ o mlađim, nadarenim igračima, dijelom zamijeniti s više individualnog rada.
Lako je uočljivo da Radovčić, Šarić, Paić, pa i najsvestraniji Toni Nakić iz utakmice u utakmicu demonstriraju iste slabosti. Od dječačke razigranosti do nedovoljne moći u sudaru sa snažnijim, iskusnijim suparnicima.
Tako dolazimo do ključnog problema. Nema logike da mlada, neiskusna momčad igra bolje na početku nego u drugom dijelu sezone. Kako je riječ najvećim dijelom o momcima koji nose (ili su nosili) dres hrvatskih mladih selekcija, prirodno je bilo očekivati i individualni i kolektivni napredak s rastom broja utakmica. Makar te statističke usporedbe ne moraju biti parametar za ozbiljne (pr)ocjene, teško je prihvatiti podatak da je Cibona, koju su Šibenčani nadvisili na Baldekinu, s lakoćom (čitaj: s "plus 20") preskočila Gripe, a "žuti" su dobro "izbatinali" Šibenčane s visokih 94:70.
I još nešto, što je sve samo nevažno. Nisam stekao dojam da su Šibenčani prošlog petka, kad su bodovi već bili praktički izgubljeni, previše razmišljali o tome kako bi trebalo izgubiti s manje od 14 razlike. Takav bi, naime, blaži poraz omogućio da se u slučaju krajnjeg poravnanja na ljestvici Šibenčani nađu ispred Splita. Da u doigravanje krenu s bolje startne pozicije.
Ako ni zbog koga, a ono radi Funcuta, koji nisu nimalo izgubili na svojoj navijačkoj formi.