Transmasti kosu stotine ijada Evropljana, srca in izida polugotova i frigana brza spiza, margarin… A vid' ove likarije! – ponosno je Dobra Parona servirala pijat svoje još drćave oglavine i suvih rebaraca prid El Tigrea i Bili Smo Uskoro. Nije in međutin jasno otkuda odjedanputa taka gostoljubivost s nježine strane. Ako bi ih dikoda s nečin i počastila, bili bi to retajići od pršuta koje bi in dobacila božemiprosti, ka fokaman u zoološkomen vrtu, a sada ih časti lavovskon trpezon…
- Ma čujte, progovorila je ka da in čita misli, moran briniti o vašen zdravju, pa moj ste svit! Bolje da se mašite spize od koje nema ruzine, nego da se trujete transmastima - rekla in je i nabola jednu feticu mesa štikadenton.
Palma de Majorka
To je bija znak da i oni navalu. I jesu, a nakon šta su sa pijata pospugali i najmanju mrvicu, El Tigre, nako zločest kaki već je, čačkajući zube promrsija je da bi nježino meso koje su upravo satrali u papar, nakon uređenja tvrđava moglo postati šibenski brend.
- To i oću! - radosno je Dobra Parona zapljeskala rukicaman, očekujući nastavak El Tigreovoga komplimentiranja.
- Mislija san, brend iz daleke povijesti. Vaše meso tolko je friško i mekano, pari da je skuvano u vrime turskih opsada, pa bi evropski turisti na ovomen primjeru mogli učiti šta su sve šibenski branitelji iz topova ispaljivali kada bi in ponestalo gožđenih ol' kamenih balota! – mrtvo ledeno ju je uvridija El Tigre, namigujući svomen prijatelju koji je fregulon kruva spuga i zadnju trunku masnoće sa pijata.
- Puštite vi to, sa turizmon više nema šale! - rekla je ona ozbiljnin glason. Palma de Majorka zabranila je iznajmljivanje stanova i apartmana. Gotovo, došlo na kanatu, od pustih turista ne more se živit' samo je pitanje kada će otaj trend doć' i do nas!
- E, pa zato i govorin da ih triba tirati s ponudon ka šta je vaša srednjovjekovna oglavina, nastavija je El Tigre. Jerbo, ako čoviku triba brusilica oli ubodna pila za izisti zalogaj, on biži, nema ga više, a vašu uslugu oštraca na Trip advajzoru! Ko zna kolko ste vi takih odagnali u Španjolsku i sada ih prisilili da odbivaju goste!
Naslonjeni na osti
- Iako, stvar bi se za nas povoljno dala rišiti čiston politički nekorektnon diskriminacijon, nastavija je. Gost, skupa sa turističkon postejon na kostima, ne smi biti teži od 45 kili, da ih više stane na metar kvadratni!
- E, još da na plažaman stoju na jednoj nogi moglo bi ih se i više sabiti, tako da ne tribamo ulagati u proširenja žala, priključija se Bili Smo Uskoro. Ako se Masai iz Afrike mogu satiman tako odmarati naslonjeni na koplje, neka se nauču i ovi debuli turisti.
El Tigre dopunija je stvar sa idejon da namisto kopalja, u ponudi ipak budu osti, ka dio naše kulturne baštine, jerbo nismo u Africi. To ne samo da bi spasilo obalu od daljnje devastacije nego bi gostima omogućilo da, uz odgovarajuću dnevnu naknadu, usklađenin bacanjen ostiju duž plaže priskrbe sebi i lipi riblji obrok.
- Cccc, nezadovoljna je ostala Dobra Parona. Oti vaši diskriminacijski uvjeti - 45 kili zajedno sa kreveton - unili bi jedino zbrku u obračun noćenja... Naši bi broj turista, makar mršavih i tisikavih odma pomnožili sa 45, pa bi ispalo da ih ima priko mire. A mi ode uprav' našli sistem da se u Rvaskoj pravimo Englezi, a ne Španjolci!