Lijepo je kada u blagajnu Šibenika kapne novac od naknade za razvoj igrača kao što je to bio ljetos slučaj, prigodom transfera Duje Ćalete Cara iz Salzburga u Marseille. Ili ranije od Schildenfelda, Jakoliša, Husmanija... a možda već sutra Ademija...
Da ne govorimo o tome kada bi Šibenik bio kadar vlastitim snagama ostvariti pravi transfer, poput onog davnog Gorana Tomića u Vicenzu, odnosno da izravno proda nekog svog igrača još dok je član kluba, a ne da zarađuje posredno. No, kako bilo, financijskih injekcija koje život znače šibenskom drugoligašu ne bi bilo bez dobrog rada Škole nogometa na Šubićevcu.
Da bez proizvodnje igrača u vlastitu pogonu nema opstanka kluba, jasno su poručila braća Josip i Ivan Bulat, kao i njihova desna ruka Jure Zoričić, čim su u kolovozu prošle godine došli na čelo HNK Šibenik. Jedna od osnovnih smjernica njihova djelovanja bilo je jačanje Škole nogometa. Plodovi toga rada vide se nakon nešto više od godine dana. Naime, trenutačno u Šibenikovoj Školi nogometa vježba oko 250-260 djece, što je daleko najviše u posljednje vrijeme.
Težak posao
– Treba biti iskren i priznati da se na broj djece u našoj Školi nogometa pozitivno reflektirao i uspjeh "vatrenih" u Rusiji. Posebno u najmlađim kategorijama – popularnim "špigetama" i "tićima". Riječ je o dvjema natjecateljskim skupinama koje okupljaju djecu četiriju godišta, od 2008. do 2011. Trenutačno u "špigetama" i "tićima" imamo između 120 i 130 djece. Dapače, taj broj se mijenja iz dana u dan budući da se djeca svakodnevno upisuju. Ponavljam, rezultat je to sveukupno pozitivne klime oko nogometa u Hrvatskoj posljednjih nekoliko mjeseci, ali i činjenice da su roditelji prepoznali Šubićevac kao zdravu sredinu – kaže Ivo Šupe, koordinator Škole nogometa HNK Šibenik.
Prema njegovim riječima, cilj je proizvesti što više kvalitetnih igrača u svom dvorištu i, naravno, ako je moguće, što bolje ih prodati.
– To je vrlo težak i mukotrpan posao, naročito u današnje globalno vrijeme, kada se skautira i prati sve mlađe igrače. Zbog toga je ogroman odljev mladih i nadarenih igrača, ne samo iz našeg kluba. Primjerice, nama se ovog ljeta dogodilo da su nam iz kluba otišla tri najbolja igrača iz svojih godišta. To su Duje Škugor (2003.), Antonio Jelić (2004.) i Duje Vranković (2005.). Zanimljivo, sva trojica su iz Šibenika otišla u splitski Hajduk – govori Šupe.
Zli jezici
Unatoč odljevu, na Šubićevcu talenata ne manjka. Trenutačno se u klubu sa Šubićevca mogu pohvaliti trojicom reprezentativaca.
– Riječ je o našem standardnom prvotimcu Marku Bulatu, koji je član U-19 reprezentacije, zatim Antoniju Periću, koji je prije nekoliko dana dobio poziv izbornika Petra Krpana da se priključi U-17 reprezentaciji na dvije pripremne utakmice sa Slovenijom, i Ivanu Laći, članu U-16 reprezentacije Hrvatske. Šibenska škola nogometa uvijek je izbacivala talentirane igrače i jedni smo od rijetkih u Hrvatskoj, uz Dinamo, Hajduk i Osijek, koji se možemo pohvaliti reprezentativcima u svim uzrastima. Inače, naša škola je jedna od cjenjenijih u državi. Samo što nas više cijene vani nego doma. Ili, zbog zlih jezika i pojedinaca koji konstantno blate klub i Školu nogometa, mnogi u našoj županiji gledaju nas sa skepsom. Međutim, rezultati naših ekipa i pojedinaca apsolutno ih demantiraju – ističe koordinator Šibenikove Škole nogometa.
Cilj - 300 dječaka
U ovom trenutku, Šibenikova Škola nogometa broji 10 natjecateljskih kategorija. Ipak, perjanica su kadeti koji dijele prvo mjesto s Dinamom na tablici 1. HNL.
– Ta ekipa je selektirana tri-četiri godine s momcima iz cijele županije, na što smo dodali još jednog-dvojicu igrača sa strane. Dakle, sustavni rad nam se isplatio. I iz te ekipe je najviše profitirao već spomenuti Antonio Perić, koji je isplivao i dobio poziv za U-17 reprezentaciju – veli Šupe.
Unatoč svemu, on ne krije kako još uvijek ima dosta mjesta za napredak.
– Naravno, uvijek se može bolje. Međutim, moramo istaknuti kako nam je izgradnja igrališta s umjetnom travom silno podigla kvalitetu rada, što je utjecalo i na povećanje broja djece u Školi nogometa. Držimo kako nam je realni cilj povećanje broja djece koja će trenirati u našoj Školi na oko 300. Znate, treba voditi računa o biološkom potencijalu naše županije, kao i činjenici da postoji veliki broj drugih sportova, osim nogometa, koji privlače djecu. Ponavljam, tih 300-injak polaznika bio bi optimum, jer iz veće baze igrača lakše je izvući i eventualnu kvalitetu – zaključio je Ivo Šupe.