Dubrovačke knjižnice su potaknute zanimanjem svojih korisnika, kao i ostale zainteresirane javnosti, u siječnju ponovile predavanja pod zajedničkim nazivnikom „Preobrazba kroz šetnju, šetnja kroz preobrazbu: o mijenama dubrovačkih (pri)gradskih predjela“ predavača Ivana Viđena, povjesničara umjetnosti i arheologa, te suorganizatorice knjižničarke Matije Tije Nenadić.
Ciklus od četiri predavanja Viđen je započeo 9. siječnja s Pločama u kojem je istaknuo kako je „percepcija Ploča, sve do zapravo sredine 20. stoljeća kao jednog nečistog kvarta, industrijskog kvarta, kvarta u kojem se nalaze Lazareti, klaonica, skladišta, radionice, magazini. Ustvari kvarta u kojem nema vrtnog predgrađa, nema ladanjske izgradnje, nema reprezentativne stambene izgradnje osim poneke kuće i koji je zapravo cijeli prepušten, tom nekakvom, uvjetno rečeno industrijskom predgrađu, za razliku od Pila koje su u literaturi poznate kao vrtno predgrađe, mjesto baroknog življenja u kojem Dubrovnik izlazi nakon Velikog potresa.“ Drugo predavanje nastavilo se s Pilama i Konalom na kojem je predavač publici predstavio fotografiju stare gradske jezgre i njezine okolice koja, prema pretpostavkama datira iz 1868. godine. Na fotografiji je vidljivo, istaknuo je tada Viđen da “nema Porporele, nema otvora Gradske kavane, nema parka Gradac, Banje postoje samo kao mala skupina žala, u dnu današnjih Banja nalazi se slavni dubrovački drum, fontana Međed, crkva sv. Antuna Opata na mjestu današnje kuće Račić, malo se nazire i židovsko groblje.” Pile (grč. vrata) u svom današnjem nazivu prvi put se spominju 1255. godine u djelu “Prošlost dubrovačke astareje” čiji je autor Josip Lučić.
Krajolik ovog dijela grada predavač je okarakterizirao kao “urbanizirani vrtni dio grada”, dok Dubrovnik toga doba “leži u tom jednom lijevkastom krajoliku, zaljevu koji se spušta od Gradca, Iline Glavice prema luci”. Treće predavanje bilo je o Gružu. Viđen je okupljenima pokazivao stare fotografije Gruža kako bi i vizualno prikazao promjene koje su se događale i u ovom dijelu grada, ističući da su preobrazbe uvijek prisutne. Gruž je imao višestruku društvenu ulogu, dok su i Ploče, Pile i Gruž imali gospodarsku fazu. Čitavo područje zapadno od Pila, Lapada i Konala imalo je naziv Gruž, poznato po svojim vinogradima i vrtovima, rijetko naseljenim, a u vlasništvu dubrovačkih plemića. Gruška luka dobiva na važnosti u zlatnom dobu Dubrovnika, kada se 1525. godine izgradilo veliko brodogradilište koje je radilo sve do sredine 20. stoljeća. Radi potreba mornara i stanovnika, izgrađena je crkva sv. Nikole. U srednjem vijeku, u Gružu je postojalo više sakralnih objekata. Posljednje predavanje iz ciklusa publiku je odvelo do Lapada koji se prvi put spominje 1168. godine, spominje se lokalitet sv. Martina u Lapadu.
Na području Montovjerne nalazila se kapelica sv. Duje koja se spominje 1363. Čak i Dubrovački statut 1272. spominje Gruž i Lapad kao jedno administrativno područje. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom iskopavanja temelja jedne kuće u Lapadu pronađena je jedna rimskaglava, što pokazuje da je područje Lapada bilo naseljeno još u antičko doba. Mihajlo na Lapadu je jedno od najpoznatijih mjesta van gradskih zidina, a spominje se već u 13. stoljeću, ispričao je predavač.
Ova predavanja koja su se prvi put održala u travnju prošle godine, osmišljena su kao pogled u slojevitu povijest Ploča, Pila s Konalom, Gruža i Lapada, ali uz naglasak na promjene i preobražaje koji su ih oblikovali te doveli i do današnje „slike Grada“.