Danas je Ruža Kukrika proslavila 100. rođendan! Ova skromna i blaga žena stanovnica je Doma za starije u Ravnom, gdje su je danas, 1. travnja 2024., posjetili članovi njene obitelji. Skupa s djelatnicima pobrinuli su se za ukrašavanje dnevnog boravka balonima i pripremu svečane proslave u kojoj su sudjelovali svi korisnici Doma. Pjevali su joj i zajednički pojeli tortu za ovaj poseban dan.
SVI JE POŠTIVAJU
Ruža je rođena 1. travnja 1924. u selu Hutovu u BiH, a udala se u Koteze. Život je nije mazio, samim tim što je za životnog vijeka prošla dva rata, od toga jedan svjetski. Kad smo nedavno bili u posjeti Domu i napravili reportažu, upoznali smo i Ružu koja nam je tom prilikom otkrila da najviše voli pjesme posvećene Gospi. Posve bistra, ova još uvijek vitalna žena najveću radost nalazi u molitvi i razgovoru s članovima obitelji, ali i s brižnim njegovateljicama, ravnateljem i drugim djelatnicima i stanovnicima Doma.
Njezin unuk Ivan Kukrika, koji ju je danas s užom i širom obitelji posjetio u Ravnom gdje su skupa proslavili njezin rođendan, lijepim riječima opisao je život svoje bake koju u familiji svi jako poštivaju, vole i brinu o njoj:
- Ruža se zapravo 1974. udala za moga djeda Ivka koji je ostao udovac s petoro djece, od kojih je najmlađe bio moj otac. S obzirom da sam rođen 1978., ona je moja baka jer ‘pravu‘ nisam stigao upoznati - kaže s puno ljubavi i poštovanja o svojoj Ruži.
- Iz Hutova je došla u selo Koteze u Hercegovini. Djeca su već bila velika, tri sestre i dva brata, a Ruža ih je prihvatila kao svoju. Cijeli je život provela na selu - kaže Ivan i dodaje da je od svih petoro djece koju je Ruža prigrlila kao svoju živ još samo njegov stric Anđelko Kukrika, rođen 1938. godine.
- Ruža je s djedom bila u Kotezima i za vrijeme rata devedesetih. Djed je umro 1993. na Božić i ona ga je, takoreć, pokopala jer se nije moglo doći k njima u okupaciji.
Kotezi su selo u općini Ravno, koje je prije Drugog svjetskog rata brojalo čak 500 stanovnika. S vremenom je broj stanovništva stalno opadao, kuće su ostajale prazne. Otkad ga je Ruža napustila, nema više nijednog stalnog stanovnika, samo vikend posjetitelje.
OSTALA SAMA U SELU
U studenom će biti pet godina da je u Domu u Ravnom. U Kotezima je ostala jedini stalni stanovnik pa se s unukom Ivanom dogovorila da je najbolje preseliti u Dom. Bilo je to 2019., sjeća se Ivan, koji s obitelji, suprugom Nikom i sinovima Lovrom i Antom, živi u Župi dubrovačkoj.
- Nisam više mogao toliko često ići u Koteze jer imam obitelj i malu djecu, a u selu je ostala sama. Ljudi su dolazili vikendom, ali preko tjedna je bila potpuno sama i bio sam zabrinut da ne bi pala... Predložio sam joj da jedan dan obiđemo Dom, pa da sama odluči. Prihvatila je Dom i možda je otada par puta pitala za Koteze. Bilo bi joj jako teško da je ostala sama tamo - kaže Ivan, koji joj nije jedini unuk - ima ih desetoro, od toga dvoje u Kanadi, a od desetoro unučadi, rodilo se jedanaestoro praunučadi i četvoro prapraunučadi. Danas je na proslavi rođendana kod Ruže bio i njezin posinak, Ivanov stric Anđelko, kojemu je 86 godina i još vozi auto.
Na pitanje za recept dugovječnosti svoje bake, Ivan s osmijehom otkriva da Ruža voli popiti čašicu pive.
- Cijeli je život provela na selu i vjerojatno je to tajna njezine dugovječnosti. Bavila se poljoprivredom i stočarstvom. U životu je bila samo dvaput u Gradu. Sjećam se jednom kad sam bio dijete da je bila, bilo je to osamdesetih godina prošlog stoljeća, i kad sam se ženio 2015. To joj je bio drugi put - kazuje Ivan i podsjeća da se njegova baka Ruža djevojački prezivala Previšić. Njezin suprug i Ivanov djed Ivko bio je 17 godina stariji od nje, rođen 1907. Život zaista piše romane. Draga Ružo, želimo Vam sretan i veseo stoti rođendan!
