- Za mene ne postoji stres, a jedino opuštanje nalazim u radu – priča nam gradonačelnički kandidat i čelnik Dubrovačkog demokratskog sabora Pero Vićan. Stres ne priznaje, a cijela mu je pandemijska godina prošla, kaže, kao i svaka druga – svaki dan na posao u kancelariju, obavljanje svega i svačega i rad, rad i samo rad. Pa iako nije od trčanja, tenisa ili plivanja, kao naši dosadašnji kandidati koji su se znali pohvaliti mišićima, Vićan kaže da vježbanje uma donosi i dobru fizičku spremu, pa je on spreman – uvijek.
Rođen spreman
Posadio je i masline poviše Orašca kojima će se baviti, ali ne još.
- Za dvadeset godina, kad odem u penziju onda ću se posvetiti poslu oko maslina. Rad na zemlji i u prirodi nije mu stran.
- Od malih nogu sam radio u baštini, čuvao sam krave i pomagao pokojnome ocu oko pčela, pa će mi nastavak nakon penzije i povratak u prirodu taman dobro sjesti - priča Vićan dok pokazuje postojeći gospodarski centar u Orašcu i budući hotel s četiri zvjezdice.
- Čim stane korona i prođe pandemija tražimo partnere, pa će se to vrlo brzo privesti kraju - najavljuje Vićan jedan od svojih nebrojenih projekata kojima se ponosi. Kao i izvorom na Palati, i dodaje kako je upravo on najbolji čovjek za provođenje velikih gospodarskih i infrastrukturnih projekata, jer ih je dosad odradio puno. Okružen mladim timom krenuo je u kampanju s ljudima od povjerenja, a već je odavno poznato i da dobro delegira, pa mu kampanja neće biti niti malo stresna.
- Imam vrlo široki tim ljudi oko sebe, nema stresa ni prevelikih uzbuđenja, jer mi radimo cijele godine, a ne dva mjeseca prije izbora. Svi su mladi i obrazovani i oni odrađuju najveći dio posla, čak me ponekad i žele poslušat!” naglašava Vićan.
Težih fizičkih poslova se ne boji, ali ih se, kaže, u životu naradio.
- Čim bi završila školska godina u gradu, morao sam ići u Topolo jer nas je majka tjerala da svakodnevno radimo, jer i ona je cijeli život kopala, i to na motiku. Ta je žena uskopala za svoga života najmanje pet konavoskih polja, sve na motiku. Završila je 6 razreda osnovne škole i bila pametnija od polovice Gradskog vijeća, uključujući i mene. Iako ja nikad nisam morao kopati, radio sam sve ostalo, pomagao, jer se tako živjelo i moralo – brao duhan, čuvao krave i pomagao ćaći oko pčela, on je bio veliki pčelar. I onda me studij spasio! - zaključuje Vićan, koji svojim protukandidatima, gotovo mahom mlađim kolegama, često savjetuje kako će malo bolje živjeti.
Možda imaju mišiće, ali...
- Samo oni ne žele slušati! Stoput im rečem da trebaju nešto znat' radit', nešto konkretno, a ne da ovise o politici i uhljebljivanju.
Ponosan na svoju obitelj, Vićan priča kako se doma zabrinu ako on dođe na vrijeme.
- Supruga se na mene odavno već navikla, odavno je od mene digla ruke! Ako dođem doma na vrijeme stvarno se zabrine. A kćeri Ivana i Mare su završile fakultete, rade i žive u Zagrebu. I Ivana je ustvari moj sin, ona je moj nažešći kritičar i zapravo je vrlo često i u pravu. Jedino se nje i bojim, upravo zato jer je takva kakva jest.
Dosad nismo primijetili da se ovaj kandidat za gradonačelnika boji ikoga, pa nas je ispravio.
- Držim ti se one kršćanske, da se treba bojat' Boga i još nekoga, Boga zbog svega što radiš u životu, da ne bi nikome učinio nažao, i još nekoga bome, a ja svog sina Ivane.
Ono čega se nikad neće odreći to je ljubav prema nogometu. Pokazuje nam člansku iskaznicu iz 60.-ih godina i naglašava kako je oduvijek bio član i da mu je to velika ljubav. Nekad je igrao, a prestao je, dodaje, ne zato što je bio antitalent.
- Nisam bio antitalent, nego sam imao ozljedu koljena, eto da se zna. Ali nogomet je i dalje moja velika ljubav, predsjednik sam NK Gošk Dubrovnik 1919., bio sam dopredsjednik Nogometnog saveza, pratim reprezentaciju, putujem s njima gdje god igraju.
A da može izabrati sport kojim bi se bavio, možda čak i profesionalno, to ne bi bio nogomet.
- Da mogu birati, to bi bila košarka. Nikad neću zaboravit' utakmice na betonskom terenu u Karmenu gdje smo igrali pred 3 tisuće gledatelja!
Kako su se i svi ostali kandidati pohvalili dobrom fizičkom spremom i mišićima, Vićan komentira u svom stilu:
- A po godinama su neki mlađi od mene, pa iako im mogu bit' ćaća neće da me poslušaju u nekim stvarima. Kako oni govore što sve mogu i koliko, i ja bih nešto rek'o što sve mogu i znam, ali neću. Uostalom, može bit' su po godinama mlađi i mišićima nešto bolji, a ja sam što se zdravlja tiče u top formi. Evo, prebolio sam koronu, potezo se po dnevnoj bolnici pa na odjelu, pa na kisiku i izašao zdrav, pa ću zato pohvaliti bolnicu i medicinsko osoblje, koje nam u budućnosti mora biti fokus, i u ljudima i u aparaturi. - priča Vićan i dodaje:
- Čovjek je u stresu otkad se rodi dok ne umre, pa ja stres ne priznajem. Kroz rad se ozdravlja i opušta, i tako će bit' i na ovim izborima!