Od proglašenja epidemije 16. ožujka do 17. svibnja ovaj je vrijedni oktet odradio 1028 volonterskih sati i odgovorio na 218 poziva građana u potrebi.
Emocionalno rasterećenje
S vremenskim odmakom, razgovori koje su obavljali s pretežito starijom i socijalno izoliranom populacijom ispunjavaju ih ponosom jer su pružili potporu i utjehu kad je ljudima bilo najteže:- Ključ je o emocionalnom rasterećenju. Situacije poput ove s koronom nepoznate su i samim tim uznemirujuće, a kod ljudi izazivaju strah, paniku, anksioznost...u prvim danima krize sugrađani su nam se javljali s pitanjima poput onih 'tko će mi donijeti obrok iz pučke kuhinje', 'možete li mi doći izmjeriti tlak', 'kako ću odlagati smeće, tko će mi ga odnijeti ako ja ne izlazim iz kuće'...Strah je kod pozivatelja bio još jači ako su bili usamljeni, imali konflikte unutar obitelji, zbog propusnica ostali odsječeni od ostatka obitelji...- prepričavaju volonteri iskustva stečena u tjednima kad su se u dnevnim smjenama izmjenjivali na dežurstvima pokraj telefona. Najčešće su ih nazivali Dubrovčani iz dobne skupine plus 70, što ne čudi s obzirom da je riječ o najrizičnijoj skupini u Covid – 19 opasnosti.
- Pravilo je bilo da se po razgovoru utroši najviše 10 do 15 minuta, ali to jednostavno nije moguće. Toliko vremena čovjeku treba samo da nam izloži u kakvoj se situaciji nalazi. Uz stručan pristup, trebalo nam je i mnogo strpljenja, kako bismo osobu s druge strane linije opustili, uspostavili s njom valjan kontakt i pokazali da nije sama u nevolji. Prema rasporedu dežurstva, svatko od nas osmero dežurao je po jedan dan od 8 do 20 sati. Naravno da je bilo i 'stalnih' pozivatelja koji su dežurni broj za psihosocijalnu podršku koristili kako bi se s nekim popričali. Nekoliko gospođa zvalo je tek tako, jer su trebale lijepu riječ ohrabrenja, da ih netko sasluša. Pokazalo se da im je to koristilo jer se vidjela značajna promjena raspoloženja nabolje – prisjećaju se članovi udarnog tima dubrovačkog Crvenog križa kojima rad s ljudima u problemima nije stran.
Simpatični 'telefonisti'
U praksi ovakvi timovi za krizne intervencije po defaultu uključuju socijalne pedagoge, sociologe, socijalne radnike i psihologe, profile kakvi i inače djeluju u izvanrednim okolnostima. No, razdoblje dosad nezabilježene zdravstvene krize i kod profesionalaca je tražilo posebnu prilagodbu koja je u ovom slučaju počela pravodobno.- U studenom prošle godine okupila nas je obuka za djelovanje u katastrofama, a samo pola godina kasnije stvorili smo jezgru koja može djelovati u svim vrstama izazova – otkrivaju nam 'simpatični 'telefonisti' koji su prije korone pojačan angažman prije aktualnog ekipiranja imali kod pogibije zaposlenika Hidroelektrane u Platu. Potresni događaji uvijek sa sobom nose pojačanu potrebu za suosjećanjem i ne moraju to, pokazalo se, nužno biti samo elementarne nepogode. A kako je dežurati na telefonu gdje ne očekuješ pozive s dobrim vijestima, je li bilo stresa za dežurne:
- Možda malo, ali samo do prvog uspostavljenog kontakta. Poslije sve ide glatko – govore uglas 'Marko i cure', pomagači s licencom Društva za psihološku pomoć koja im ubuduće, nadajmo se, neće prečesto trebati jer će to značiti da su jenjale krizne situacije.