Nestvarno veliku obljetnicu, punih 70 godina mature, obilježili su maturanti dubrovačke Gimnazije, generacija 1948. godine.
Još nevjerojatnije zvuči to da ih se nakon toliko vremena, na okupu u restarurantu Dubravka na Pilama, našlo čak sedmero. No: i pored ipak poodmaklih godina, valja priznati kako su svi bili iznimno raspoloženi i da su šale frcale kao u neka davna školska vremena iz kojih svi, pa bez iznimke i oni, pamte samo lijepe dane.
Iz te, još malo pa "dijamantno jubilarne" generacije na okupu su se našli Vesna Pavlović, Slavica Jelić, Meri Agazzi, Stanka Bogdanović, Jagoda Buić, Đuro Dabelić i Nevenko Bilobrk. Očekivao se dolazak njih samo četvero, ali su neki u sebi pronašli dodatnu energiju i došli na tratamenat koji se ne propušta.
No, Đuro Kojan, Ivo Muratti, Medi Đivanović- Čurlin i Pavica Glavić - Ribar ipak nisu mogli doći, ali su ih bivše školske kolege spominjale, jednako kao i one koji u odnosu na 65. obljetnicu više nema, a to su Vlatko Bareza, Ivo Bakija, Božo Kolić i Vinko Tecilazić.
Iskoristili smo kavicu uoči svečanog objeda i i pitali slavljenike čega se prvo sjete pri pomisli na nezaboravno srednjoškolsko doba?
-Bio sam zaljubljen u Stanku ali me odbila te izabrala Korčulanina Mladena Marinovića koji je, sjećam se, prvi od nas tada imao cipele- gumidžonke - otkrio je Đuro Lubura na što je Stanka, kroz osmijeh, dodala:- Taj je bio farabut, samo takav! Odselio je u Južnu Afriku.
Gospođa Meri dodaje:
- Sjećam se često svega i što je najvažnije: često se čujemo. Nažalost, prijatelji Bakija i Tecilazić ovaj put nisu s nama. Pomalo othode gospari!
No, smijehom je prekida gospođa Slavka koja se prisjeća kako su je kao dijete nazivali čudom iz Dubrovnika:- Starija sestra me neposredno prerd početak Drugog svjetskog rata gurnula s prozora, s visine od 16 metara te sam pala na tle i začuđujuće ostala potpuno neozlijeđena! Moja fotografija je neko vrijeme bila u katedrali, na oltaru sv. Tereze!
Široj javnosti najpoznatija "jubilarna maturantica" svakako je umjetnica Jagoda Buić koja se prisjeća:
- Rođena sam na Matejuški, a djed i otac su bili gradonačelnici Splita. Ali, sve nas je manje,a sjećam se kad mi se Bakija šalio da sam mu "uništila život" jer je, dok ja nisam došla, bio poznat po tome što je imao samo jednu četvrticu a ja sam imala sve same petice! Danas živim i uživam na relaciji Dubrovnik- Venecija- Zagreb- Pariz. No, Dubrovnik i napose Kolorina su moja velika ljubav.
Gospođa Vesna se, međutim ne sjeća ničeg posebnog:- Bilo je lijepih i grubih trenutaka, život prođe brzo, ali je očuvati zajedništvo uvijek najvažnije- kaže, s čime je suglasna i gospođa Meri. Gospar Đuro ponovno priča:
- Mnogi maturanti iz ondašnja dva razreda Gimnazije, iz bivših 8a i 8b, postali su inžinjeri i pravnici, mnogi su bili izvrsni sportaši, a bilo je i ministara! Sjećam se kada je iz Splita stigla Jagoda, bila je najbolja iz hrvatskog te smo na satu njezine zadaće javno čitali!
Na kraju, gospar Nevenko, čovjek koji je sudjelovao u projektiranju brojnih zgrada u Gružu i Lapadu te dubrovačkih hotela. No, za današnje prometne gužve nudi rješenje:
- Nitko, baš nitko nije prije toliko godina mogao znat i da će na gradskim ulicama biti tako mnogo vozila, a tako malo parkinga. Ali, svima preporučujem najbolje rješenje, kojeg se i osobno držim: vozite motorine!