Sigurno će te promisliti da sam lud, ali ajmo dogodine za advent natkriti Stradun! U zadnje tri godine kada krene blagdansko veselje svima su nam uoči uprte u nebo, a vremenske prognoze najčitanije su vijesti. Hoće li padati, ili neće? Hoće ono samo malčice sipiti, ili će stvarno uliti? Tek onda gledaš što se događa na Stradunu, ima li koncert i tko pjeva. Do prije nekoliko godina najpoznatiji advent, ako ne u Europi a ono barem na Balkanu za kojeg su se sobe u Dubrovniku rezervirale mjesecima prije, danas najviše ovisi o vremenu. Ma možeš na Stradun dovesti Rihannu, Lady Gagu, možeš Elvis Presleya ili Michaela Jacksona dignuti iz groba, ali đaba ti ako padne kiša.
Obzirom na klimatske promjene, u godinama koje dolaze možemo jedino očekivati sve mokrije zime. Zato je možda rješenje u jednom velikom 'kišobranu'. Ludo zvuči? Ma ajmo biti malo 'ludi'! Današnja tehnologija sigurno može riješiti takav kompleksan problem. Natkrivenih ulica na svijetu ima koliko god hoćeš. Dovoljno je uguglati 'street covering' pa da vidiš kako to rade po svijetu. Dakle rješenje postoji, samo ga se mora prilagoditi strogim uvjetima koje nameće činjenica da se radi o Stradunu, najpoznatijoj svjetskoj ulici koja je svjetska zaštićena spomenička baština i kojoj ne smije 'pasti dlaka s glave' ako se nešto na njoj radi. I naravno, da sve bude montažno. U prosincu staviš krov, a nakon mjesec dana ga skineš.
Naravno, ako se svod nad Stradunom i može napraviti, on sigurno košta. Ali radilo bi se barem na ovim prostorima neviđenoj atrakciji koja bi u Dubrovnik privukla jako puno turista. Radilo bi se i o dugoročnoj investiciji, koju bi Grad u nekoliko godina sigurno isplatio kroz najam advenstkih kućica, a večernjima projekcijama na prozirnom svodu, 'čopila' bi se i po koja kuna za reklame. A ako bi se u konstrukciju ugradili zvučnici, eto i rješenja za ozvučenje, za izbjegavanje problema sa samoinicijativnim angažiranjem DJ-ejeva i prekomjernom bukom u Gradu. Možda je stvarno ovo luda ideja, možda će je netko usporediti sa onom izjavom legendarnog Toma Šeparovića o gradu criksu, ali ionako živimo u ludim vremenima.