Dolaskom novog kučića u naš dom, naš se mali svijet okrenuo naglavačke. Ali nije to jedino što se preokrenulo: tu je košara za robu, košić u kojem držimo povrće, krpena zdjela od kruha, sve je to isprevrtao naš novi član obitelji. Prošlo je deset godina otkad smo u kući imali štene.
Prošli pas, naš zagrebački udomljenac Zag, bio je posebna kategorija što se štete tiče. Svaku od njih jako dobro pamtimo i danas, njegova je kreativnost bila nenadmašna, a naše strpljenje beskrajno. Novi “malac” je poput gumene lopte koja skače po trampolinu. A podsjeća me na mobitel koji se puni hranom. Kad je napunjen, zagarantirana je akcija narednih osam sati. Kad se “baterija” potroši i on se lagano ugasi. Bez obzira na to što nije baš mali pas, moja žena voli da nam spava na krevetu. Ako nju pitate, reći će da sam zapravo ja kriv za tu situaciju.
Točno se sjećam trenutka kad se prvi put popeo na krevet kako sam odlučnim i strogim glasom rekao: “Dole!” Ali u sebi. Zbog toga smo mnoge noći proveli u fetus položaju ili nekoj varijanti joge samo kako bi Toto imao mjesta za spavanje. Naravno da sve to ima svoje negativne strane osim one gdje se budimo zgrčenih mišića. Recimo na primjer da je Totovo gromoglasno hrkanje istinski ubojica za svaki pokušaj intimnosti. Naš stariji i manji pas, kujica, sve već zna, i kad snimi situaciju uputi nam pogled tipa “A joj, evo ih opet,” i jednostavno se skala s kreveta.
Toto je još premlad i ne razumije situaciju. Svaki pokušaj intimnosti, njemu je poligon za još jednu igru i jednostavno ne shvaća zašto mu ne bacamo gumenog pilića, a igramo se! “Ignoriraj ga pa će se maknut,” optimistično je prošaptala u mene žena, dok mi je Toto lizao stopala. Shvaćajući da on gleda ono što nikako ne bi smio gledati tako mlad, potjerao sam ga u njegov krevet.
To je trajalo ravno osam sekundi kad sam osjetio njegove šape na leđima i pogled koji je govorio “ajmo se igrat!” Bestimanje, galama i sva obećanja o najfinijim nagradicama nisu urodila plodom kako bi se Toto maknuo s kreveta. Došao je trenutak za plan B koji je uključivao iznošenje psa iz sobe i zaključavanje vrata.
Vrlo brzo plan se pokazao kao vrlo loša zamisao, jer koliko god da smo pojačavali suptilne pjesme Sade, zavijanje, cvilež i grebanje po vratima bilo je puno glasnije. Otvorio sam vrata, a on je samo pojurio prema cilju, našem krevetu. Nas dvoje, žena i ja, sjedali smo tako uz uzglavlje, uz romantičnu svjetlost svijeća, poluispijene čaše vina i zvukove lagane muzike, a između nas se protegnuo naš razigrani krzneni “mališan” s pitanjem u očima “kad ćemo se opet počet igrat?” Morali smo se nasmijati. Došlo je vrijeme i za plan C!
Pretpostavljali smo da je Toto više vezan za krevet nego za sobu pa smo se prebacili u sljedeću, s novim svijećama, novom turom Sade u zvučnicima i bez Tota na vidiku. Prilikom posljednjeg boravka u Londonu investirao sam u svoj ljubavni život – ne, nije Viagra – i kupio ženi poklon (zapravo sebi) u Victoria’s Secretu. Radilo se o rublju vrhunske kvalitete, rublju s velikim R! Da sam kupio i ona njihova krila, slobodno je mogla marširati na modnoj reviji.
Kao što znate, drage čitateljice, radi se o rublju prepunom vezica, podvezica, traka i kopči. Kako vi to oblačite i stavljate na sebe, ostat će mi vječna zagonetka. A za nas muškarce proboj kroz sve to svojevrsni je test inteligencije.
Da su Houdinija objesili poviše Missisipija u tom rublju, mislim da bi visio i dan danas. I da se vratim na priču: uz trepet svijeća, na zidu sobe pojavila se sjena i Toto je ponovo bio tu! Snimio je traku koja je njemu izgledala kao konop za potezanje. Naravno, to je bio dio rublja. Koji? Pojma nemam, već sam rekao da je za mene sve to jedna velika misterija i nepoznanica. Uglavnom, tako je izgledao naš (romantični) doček Nove godine! Po stanu smo naganjali kučka koji je u zubima trčao sa skupim komadom rublja i beskrajno se zabavljao.
Što smo ga više naganjali, on je više trčao jer sve je to samo super igra. U jednom trenutku čak je počeo mahati glavom kao da drži pticu u ustima, pticu zvanu Victoria’s Secret. Kažu da ćeš ono što radiš prvi dan u Novoj godini, raditi cijelu godinu. Imam osjećaj da bi mi ova izreka zaista mogla označiti sljedeću godinu.
