Grad i Sveti Vlaho, nerazdvojni - nazdravlje vam Festa!

Jagode i šlag, Mulder i Scully, gin i tonik, Tom i Jerry, neke stvari jednostavno pripadaju jedna drugoj. Savršeno se slažu i nadopunjuju. Jeste li ikad probali piti gin bez tonika? Nemojte! Ovog vikenda i početkom sljedećeg tjedna ponovno ćemo svjedočiti jednoj neraskidivoj vezi, onoj između Dubrovnika i Svetoga Vlaha! Svetac i parac, zaštitnik Grada i stranac.

Da, govorim o danu kojeg Dubrovnik slavi stoljećima, o jednom od najveličanstvenijih dana u godini kada se Gradu dođu pokloniti njegovi građani i gosti, danu kojeg Dubrovčani slave širom svijeta. Govorim o danu kada je jedan stranac spasio Grad od napada drugih stranaca.

Sveti Vlaho bio je Armenac, a svecem je proglašen nakon što je spasio dječaka od gušenja s ribljom kosti. Njegov čin spašavanja proglašen je čudom. Ali, pogledajmo kako bi bilo da je Sv. Vlaho, ili možda za dalji tijek teksta samo Vlaho, rođen u 20. stoljeću umjesto 280 godine nove ere (Anno Domini).

Prije samog početka putovanja u Dubrovnik, naš Vlaho suočio bi se s nizom problema. Rođen je u Sivasu, u to doba u Armeniji, a danas je to Turska. Što bi značilo da bi za ulazak u Hrvatsku trebao ishoditi vizu, ili bar schengensku vizu. Oprosti Vlaho, al’ tako to ide.

Sam početak putovanja bio bi vrlo težak s obzirom na to da Sivas baš i nije povezan s ostalim dijelom Turske, ali s obzirom da u 3. stoljeću nije bilo letova Turkish Airlinesa Vlaho je vjerojatno bio naučen na pješačenje. Naravno, na granici bi se stvar dodatno zakomplicirala, i to ne samo zbog vize.

Zamislite scenu gdje carinik pita našeg parca: “Oprostite gospodine, Vaše zanimanje?” – “Ja sam svetac.” – “Oprostite gospodine, bez pošalica, odgovorite mi na pitanje.” Budimo realni, nema šanse da bi Vlaho dobio vizu. Što se tiče njegove svetosti, tu također imam neke nedoumice. Sv. Vlaho proglašen je svecem jer je spasio život dječaku koji se gušio s ribljom kosti. I to je proglašeno čudom.

Nemojte mi zamjerit', nipošto ne dovodim u pitanje taj humani čin, ali…. (Sveti) Vlaho je bio liječnik, znači, učio je za liječnika. Pada mi na pamet jel’ bi svaki doktor u dubrovačkoj bolnici koji spasi dijete od gušenja s kosti orade zapete u jednjaku trebao biti proglašem svecem?

Naravno, on samo radi svoj posao. Jel’ bi električar koji uvede struju u kuću ili vodoinstalater koji popravi cijev koja curi trebao dobiti posebne počasti jer obavlja svoj posao? Odustajem od ovih razmišljanja. Vratimo se mi našem Vlahu koji je nakon peripetija oko vize i dokazivanja po pitanju zanimanje-svetac uspio doći u Dubrovnik. A da, s obzirom na to da je Sivas važan dio Istoka jer se nalazi na staroj ruti Puta svile, Vlaho bi trebao dokazati da nije zaražen Corona virusom. I, stigao je u Dubrovnik u 21. stoljeću.

Kakav šok! Nakon što bi se na Pilama uspio probiti kroz horde turista, proći s prave strane konopa (da, da, čak se i Sv. Vlaho mora pridržavat krilatice Poštujmo Grad!), došao bi na Stradun koji je pretrpan bankomatima, slastičarnama sa sladoledima, butigama s gumenim bombonima te jeftinim suvenirnicama. U jednoj bi čak uspio pronaći svoju figuricu s naljepnicom Made in China. Čudio bi se klima uređajima i satelitskim pjatima, neukusnim oglasima zašarafljenima u zidove srednjovjekovnoga Grada.

Sve to izgledalo bi mu poput bradavica pobacanim po predivnom platnu. Udahnuo bi smrdljivi zrak zasićen “mirisom” ulja koji dolazi iz (uglavnom) loših dubrovačkih restorana. Začuđeno bi gledao u ljude koji u turističkoj turi Igara prijestolja misle kako hodaju po Kraljevu grudobranu. Kako bi samo bio “oduševljen” s prizorom porta zatrpanog plastičnim bocama i smeća doplutalog morem.

Oduševljenje bi pokazao gledajući dubrovačke taksiste koji psuju turiste paleći pritom još jednu cigaretu, a ljepota plastičnih kajaka natrpanih u Pilama jednostavno bi mu bila neodoljiva. Vjerojatno bi bio zapanjen prizorom Grada duhova ili bolje rečeno Grada apartmana kakav je Dubrovnik postao. I pitanje je bi li nas Sv. Vlaho opet spasio, kao onda kad je spasio Grad od napada Mlećana? Jel’ bi mislio da smo to zaslužili?

Bi li nas upozorio na te silne kruzere kao što nas je upozorio na venecijanske brodove? Ili bi jednostavno zaključio da to nismo zaslužili, da smo jednostavno dobili što smo i tražili? Imam osjećaj da bi Vlaho prebacio ruksak preko leđa i nastavio dalje prema jugu. U susret velikom danu, danu našega parca, sretan Vam Sv. Vlaho!