Sušilo

Roba na sušilu obično je odraz stanja u kući: ako se tu redovito pere i suši, znači da sve ide svojim tijekom. Kad stane, na redu su problemi. Jer neš mislit na šporke gaćice dok ti se život raspada. Osim ako ne nađeš utjehu u nekom nadobudnom hebaču pa vješaš samo gaćice. I to one seksi fele. Pa mu šalješ fotku preko fejsa. Da misli na tebe i kad nije s tobom. Tako sa sušila moš gatat ko iz fundača od kafe. Vidim ti jednog plavušana tipa Brada Pitta, naime, objesila si čipkasti bijeli korpić. A otkako si je Angelina otfikarila sise, to mu je postao fetiš. Prije dvadesetak godina, kad sam još bila podstanar, vrata do mojih živjeli su naši vršnjaci, također podstanari, bračni par s jednim djetetom, no, za razliku od nas, uvjereni da su face. Zašto? Što su to, zaboga, napravili, po čemu su poznati, to nisu znali ni oni. Osim što je on bio lijevo smetalo u stranci koja je tada bila IN. Od milja sam ga zvala El Bahati. Nisi mu se smio obratiti osim u slučaju neizostavne potrebe tipa: Makni šupak da vidim koji je ovo broj busa! Jednog dana ona povješa gaćice s natpisima Ponedjeljak, Utorak, Srijeda...Da mi, seljačine, skontamo kako se ona mijenja i rastura svaki dan. Kao, mi po cijeli dan razmišljamo što oni dvoje rade. Onda je moj muž uzo svoje klasične bijele gaćice veličine padobrana, uzo flomaster i napiso velikim slovima: Ja hebem svaki dan, od petka do svetka i uvijek nosim samo ove gaćice! Tako je ta priča završila.Tu i tamo pojavio bi se Petak koji je očito bio njihov dan za metak. Tako je istina izašla na viđelicu. Kad žene vješaju robu na sušilo, onda to ima nekog reda. Prvo idu veći komadi, a potom manji. Neke bolesnice slažu po veličini: prvo sve muževe gaćice pa njene, pa dječje. Na kraju kučkove. I komarčeve. Žena koja radi i trči svaki dan na poso nema baš puno vremena za seksi rublje (osim ako je baš tamo ne čeka neki narajcani hebač). Zato mi nije baš jasna poruka ovih što stavljaju korpiće i gaćice u prvi plan. Da se još osjeća seksi i da to još uvijek prakticira svaki drugi dan? A ne jednom u par mjeseci ko svaki normalni bračni par. Kad muško vješa robu, tu nikad nema problema. Bez reda, načina i bilo kakve logike. Ko da je pala bomba pa se od jačine pritiska roba razlećela na sve strane. Na svoju košulju od posla, čija je vrijednost možda 20 kuna zajedno s pucama, stavi 17 štipalica da je ne bi odnio vjetar. Na moju unikatnu i markiranu majicu (za koju sam prilikom kupnje dobila i njen pasaporat ko da je pravna osoba ili najmanje kučak dobre sorte) stavi dvije jadne štipalice. Od koje jedna otpadne dok se ja vratim s posla.U romantična vremena mangupi u Gradu imali su poseban način "kupovine" dobrih talijanskih stvari sa sušila. Jednostavno bi bacili mačka koji bi se panično uhvatio noktima za naciljanu stvar i skinuo je sa sušila. Tad smo svi bili dobro obučeni. Sa sušila moš gatat i koliki je ko praktični vjernik. Najveći, srednji ili nikakvi. Ovi što misle da su izravni rod svetom Anti, Mihajlu i Ivanu zajedno, ne vješaju robu neđejom jer u Bibliji piše da je neđeja neradni dan. I ja se neđejom odmaram, ali usput povješam dvije mašine robe jer svih 6 dana radim ko konj pa ne stignem, utijam jedno 3-4 košulje i skuham barem 3 objeda koja ću zaledit da imamo što jesti u ponedjeljak, utorak i srijedu. Eh, da, i napišem ovu kolumnu koju vi upravo čitate.Maja