ANA KONJUH NAKON OSAM MJESECI OPET S REKETOM U RUCI 'Napokon!'

Još od svoje dvanaeste godine sjećam se kako sam uvijek igrala s nekom vrstom boli u laktu. Da bih nastavila karijeru, uzimala sam lijekove protiv bolova, sve dok jedan liječnik nije predložio operaciju. Nakon što sam uspješno završila juniorsku karijeru sa 16 godina, morala sam odgoditi profesionalno bavljenje sportom zbog rehabilitacije. Prošlo je dobro i bila sam bez bolova tri i pol godine.

U međuvremenu su me sustigle i druge ozljede poput hernije diska u leđima i iskrivljenoga gležnja. To nije ni blizu problema s kojima se morala suočiti moja sestra. Imala je neku vrstu upale mozga i liječnici nisu bili sigurni hoće li se izvući, ali dogodilo se čudo te se oporavila. Tijekom cijeloga tog perioda tenis mi je davao snage za dalje. Nisam imala pojma da moji problemi s laktom zapravo tek počinju.

Bila sam među top 20 tenisačica u 2017. godini, a stvari su se razvijale možda i predobro. Probudila sam se jednoga jutra tijekom turnira u Kanadi i nisam mogla ispružiti desnu ruku. Nakon povratka kući saznala sam da moram ići na još jednu operaciju. Moja me pozitiva održavala tijekom rehabilitacije i nakon duge predsezone napokon sam bila spremna za igru. Ovoga puta bio je potreban samo jedan meč da bih opet osjetila bol. Slijedio je oporavak dug punih šest tjedana.

Nisam se namjeravala prepustiti pa sam odlučila potražiti najboljeg mogućeg liječnika. Tako sam završila u SAD-u. Nakon još jedne velike neizvjesnosti probudila sam se poslije treće velike operacije da bih otkrila kako ništa nisu našli te da se radilo samo o još jednom čišćenju. Mjeseci napornoga rada vratili su me na mjesto odakle sam bila spremna započeti sezonu 2018. godine. Uzela sam šest mjeseci odmora od tenisa kako bih mu dala maksimalno vrijeme za oporavak.

Sada, 2019. godine, isprobavam različite rekete, žicu i tehniku. Osjećala sam se bespomoćno što mi ovaj sport, kojemu sam posvetila život, stvara tolike probleme. Da ne volim toliko udarati tu žutu lopticu, odavno bih odustala. No, rekla sam si da sama sebi dajem još jednu šansu.

Moja četvrta i posljednja operacija, duga dva i pol sata, bila je rekonstrukcija ulnarnog ligamenta. Imam oko 70 % šanse za oporavak i dat ću sve od sebe. Postavila sam si taj cilj u svojoj glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod – napisala je prije četiri mjeseca Ana Konjuh.

Sad se opet javila, i to nakon što je s reketom u ruci nakon osam mjeseci izašla na teren te odradila trening. 

Drugi sportaši, koji su imali isti problem i koji su se, kao i sad Ana, odlučili na zahtjevnu operaciju, vratili su se nastupima nakon devet, deset mjeseci, neki nakon godinu dana. Međutim, najvažnije je da su se uspješno vratili i da više nikad nisu imali problem zbog kojeg su morali na operaciju. Za nadati se kako će tako biti i u slučaju najbolje dubrovačke tenisačice, nekadašnje najbolje juniorke svijeta, osvajačice tri juniorska Grand Slam naslova, koja je potom s nepunih 16 godina zaključila juniorsku karijeru, te počela profesionalnu. Ana se s nepunih 18 godina upisala među osvajačice WTA turnira trijumfom na travi Nottinghama. Svih tih godina među najboljima, dok nisu počeli problemi, nitko mlađi od nje nije bio bolje plasiran. Najbolji ranking je imala u ljeto 2017. godine kada je bila 20. tenisačica svijeta. Nažalost, nedugo nakon tog svog najboljeg plasmana, mjesta u TOP 20, potvrde kako je igračica za sam svjetski vrh, a što su isticali velikani svjetskog tenisa, morala je po drugi put na operaciju, zatim prošle godine još jednom, pa u ožujku ove godine po četvrti put...

Sad je opet na terenu. Opet s reketom u ruci.  

- Napokon - istaknula je.