Koliko ste zadovoljni prvom etapom?
- To bi morao reći netko drugi, a ne ja, ali mogu reći da sam bio svoj. Kad su mi moji, koji me znaju kazali da sam bio svoj, to mi puno znači. Jer, kad sam ono bio dopredsjednik, bio sam nekako sputan, nisam to bio ja, nemoj ovo, nemoj ono, ni na telefon se nisam odazivao. Sad sam krenuo po svoju, kako znam. Na dan inauguracije dobio sam 750 poruka i na svaku sam se trudio odgovoriti, palac me zabolio. Da se razumijemo, ništa mi nismo napravili u ovih mjesec dana. Tek smo se okupili, nismo još ni na zagrijavanje izišli. Ja sam samo koji put rekao ono što mislim, a nisam doveden da šutim.
Bili ste dugo u Juga, slažemo se da vas ne trebamo vraćati u vaterpolo zbog usporedbi, ali...
- Hajduk bi morao biti moj maksimum, 26 godina sam poduzetnik, a u sportu 13 godina. Jug je plasirao mnoge igrače, a evo i sportske djelatnike. Nisam u Hajduk pao s neba, Jug mi je puno dao, pokušat ću jugaški moto „diskretno i moćno” preslikati i na Hajduk. Ovo je uvod, znam da vas zanimaju konkretne stvari, hoćemo li onda na Stanića i Kepčiju?
Svakako.
- Oni nisu vidjeli sebe u načinu rada i dinamici koju sam im predstavio. Želim im svako dobro i u životu i u nogometu, o bivšima sve najbolje, a bitno je da nema repova i negativnih konotacija razlaza.
Vaš prethodnik Marin Brbić je bio sad s vama na utakmicu protiv Lokomotive u loži?
- Došao je, mi smo u dobrim odnosima.
Nije li Brbić u projekciji pogodna osoba da bude na čelu Hajdukova kampa u Trogiru?
- Vidite, za mene osobno, za Lukšu, bilo bi dobro da mi je tu, pri ruci, da popričamo. Za Hajduk i mene kao predsjednika bolje je pak da Brbić nije tu. Odluke koje ja donosim često nisu dobre za mene, ali moraju biti dobre za Hajduk!
Mislite pri tom i na odlazak kod Davora Šukera?
- Možda i to, Marin bi mi vjerojatno savjetovao nemoj tamo ići.
A o kampu?
- Kamp je u fazi izrade projektne dokumentacije, te financiranja, prijave za europske fondove. Tu će proći dvije godine, osoba koju ću imenovati članom uprave vodit će računa o tome, a nakon dvije godine tko živ, tko mrtav. Svakako ćemo težiti da se kroz četiri godine kamp stavi u funkciju.
Spomenuli ste 750 poruka i da su vas prsti zaboljeli, nećete valjda i dalje odgovarati na svaku?
- Neću moći, jer ne stižem... Ali, želim da znate da je moj način rada drugačiji, ne volim da mi je dobro, da mi je ugodno. Jer, iz takve ugode slijedi opuštenost, iza toga komfora, a iz komfora se rađaju greške. Volim tenzije. Puno mi je pomoglo onih šest mjeseci što sam bio dopredsjednik, otišao sam, netko će reći da je to bila izdaja, ali više nisam bio svoj... Pomoglo mi je puno da upoznam značaj i veličinu, ali i srce Hajduka, one koji tu žive svaki dan. Ja želim da to srce ima velik broj otkucaja. Bitno je da nije dosadno i da se nešto događa.
Kad stiže HNS-ov travnjak, treba im već za ožujak i utakmice?
- Predsjednik (Šuker, op. a.) je rekao u siječnju i da će biti hibridni. Očekujemo inauguraciju travnjaka protiv Lokomotive 30. siječnja. Mi ćemo na pripreme na Brač, u Postira, uslijed aktualne situacije s pandemijom, treba u ovo krizno vrijeme pomoći i dalmatinskom nogometu i turizmu. Dobit ćemo novi travnjak i na pomoćnom terenu, ali to tek za godinu dana.
Što kažete danas o sastanku sa Šukerom? Kakve su vas konotacije snašle?
- A sve smo već rekli, Hajduk nije problem, nije se radilo o pomirenju, jer ne treba ni da smo svađeni. Moramo razgovarati, ne moramo se složiti. Oni su na potezu...
Jeste li spominjali onih famoznih sedam točaka Hajdukovih zahtjeva?
- I više nego sedam! Sasvim smo proširili priču... Izbori su za godinu dana i u HNS-u.
Rekli ste da morate i na razgovore u lokalni Savez?
- Tako je, mislim u srijedu da ću se naći s predsjednikom županijskog Saveza Markom Ercegom, da otvorimo i tu temu, da krenemo iz baze. Naći ću se i s onima koji drugačije gledaju na funkcioniranje Saveza. I tko vidi Hajduka kao nositelja kvalitet. Ja osobno ne kanim prema vrhu HNS-a, ali moramo imati svoje ljude, Hajduka to zanima.
A kako su prošli razgovori s Našim Hajdukom, Torcidom, veteranima?
- Upoznao sam ih što i kako namjeravam raditi da Hajduku bude bolje.
Ne zivkaju vas, ne propituju ovih 30 dana?
- Ne, nitko ništa me ne zove, ni iz NH, Torcide, ni iz NO... Imam potpunu samostalnost i neovisnost, to sam i očekivao. Želim objaviti kako ćemo na inicijativu Našeg Hajduka i Torcide, a priključit ćemo i veterane i sva Društva prijatelja, kroz Bilo srce objediniti akcije humanitarnog karaktera. Za 110. rođendan da bude 110 akcija. Aktivnije ćemo se uključiti u rad Bilog srca, neka ima devet članova upravnog odbora. Sve smo aktivnosti makli sa strane, ali neka se oni bave humanitarno, da se mi možemo baviti suštinom, nogometom!
Financije su vruća tema, rekoste ima novca za dva mjeseca, a jedan je istekao? Usput, vraćate i korona zaostatke?
- Vraćamo tih 40 posto, do 15. travnja sve ćemo vratiti. Na meni je da osiguram da sve bude u redu. Moramo svaki mjesec osigurati 286 dohodaka, od toga je 87 u Radnoj zajednici, 39 je profesionalnih ugovora igrača i 87 stipendista, ostalo su treneri, ugovori o djelu... U 2019. smo imali 173.9 milijuna kuna prihoda, ove godine 100 milijuna kuna. Razlika je jer nije bilo transfera. Od ulaznica u prošloj smo uprihodili osam, a u ovoj 3,3 milijuna kuna. Znate kako ide i sa sponzorima u ovoj situaciji, na koljenima su, Europa bi nam sjajno došla. Realan je proračun oko 10 milijuna eura, eto 80 milijuna kuna, realno i održivo. Jedina opcija je smanjenje troškova.
Potrebna je i prodaja?
- Cilj je pokrit ovu sezonu, a da ne prodamo Marija Vuškovića. Osim ako nam ponude iznos koji nije ni poslovno ni logično odbiti.
Treba li spominjati kredit kao opciju?
- Sve što je predsjedniku na raspolaganju je opcija.
Vaši pobočnici, pa sportski direktor, trener, sve su to otvorena mjesta?
- Prvo je pitanje trenera, pa onda idu svi ostali. Treba nam trener s većim ovlastima i odgovornosti. Zato jer je za osvajanje ključna osovina predsjednik – trener. Boro Primorac je idealan, pošten, stručan, pobjednik. Ali, kako da izgubim „Bora”, plašim ga se potrošiti. Znate što mi je rekao nakon Koprivnice? Vodim li ja protiv Lokomotive? Tako će me nakon posljednjeg kola pitati vodi li zimske pripreme... Vidjet ćemo. Nije bila opcija ni da dođe, a meni je lijepo s njim. Šteta ga je potrošit, jer on može i skalinu natrag i skalinu gore, a dragocjen je. Moram vidjet je li Boro trener dobro rješenje za Hajduk u ciklusu četiri godine.
Može bit šef Akademije ili vaš pobočnik za struku. Nego, pola Splita vidi Matjaža Keka?
- Samo Keka se spominje, je li, a ja da sam bio ovdje i ondje... Sve da sam se i našao s Kekom, ne bih vam to rekao!
Trenera se traži, nego Miji Caktašu istječe ugovor?
- Caktaš je kapetan i dobit će svu pažnju koju zaslužuje, čak ima i moje simpatije i naklonost, ali to nipošto ne znači da će bit u sastavu na proljeće ako ne potpiše bitno smanjeni ugovor. Dosad još nisam sjeo ni s njim ili menadžerom da to razmatramo.
Druga momčad?
- Ovako, volio bih da me uvjere da je toliki broj igrača, više od deset milijuna kuna troškova i trener kojega ne vide za budućeg trenera prve momčadi, da je sve to skupa opravdano za projekt druge momčadi koja k tome neće više igrati ni drugu ligu. Odlučit ćemo do ljeta.
Za kraj, ciljevi?
- Želio bih vam reći i to da sam osjetljiv na samoinicijativne promocije djece van kluba, na roditelje i menadžere. Splitski menadžeri su doduše drugačiji, znaju što je Hajduk, a problem znaju bit roditelji koji bi htjeli riješit egzistenciju tim prvim potpisom.
Ciljevi, dakle?
- Pobjeđivati, deset godina da se borimo za trofeje, ne želim govorit o jednom trofeju, cilj je ponavljat uspjehe. Izazovi su kako se ponašat dok ne osvojimo, pa onda kad osvojimo, da nam to bude normalno. Mnogi čekaju da me smijene, da se poskliznem, da se umorim, ali...
Otkazivanje kalendara, tradicije duge 45 godina bila je vruća tema razgovora. Iskrsla je u hipu i proizvela mnoge reakcije navijača tipa kako, zašto, žale što ga nema nakon toliko vremena. Jakobušić je svjestan kakav je odjek donio, ali kao da mu je to bila namjera, nema problem s tim:
- Hoću da i taj detalj pokazuje kako nam je namjera pokrenuti, promijeniti... Kažnjavam i sebe, jer mogao sam imati svoju sliku s Borom Primorcem na zidu, za povijest. Zar to ne bi bio vrh?! Boro i ja... Ali, što će mi to? Nemamo se što naslikavat kad smo tu, gdje jesmo. Ma znam, mogli smo stavit slike iz povijesti i sve je već bilo pripremljeno. Ali, neću da se fokus makne s prve momčadi. I travnjaka. Neka se navijači ljute na nas, svi koji inače vješaju kalendar u kuhinji, uredu, garaži. Ta ljutnja pokazuje gdje smo, a peti smo. Ljutnja je emocija, neka bude pokretač. Bolje nego ravnodušnost, evo imamo kalendar, peti smo i sve je isto, baš nas briga. Kad navijači vide prazan zid gdje bi inače bio kalendar, neka vide da imamo problem. Neka ih ta praznina ljuti, neka im izaziva tjeskobu, ali neka zna tih 20.000 ljudi koji su lani imali kalendar da je to zbog toga što mi u klubu želimo promijeniti stvari na bolje! Imam i ja prijatelje kojima je kalendar važan, čak im je problem i ako format mijenjamo, kolika je ta navika. Slikat ćemo se kad krene bolje....
Predsjednik Hajduka ističe kako nije član nijedne stranke, negdje ga se po internetu provuče, poveže s HDZ-om, pa to na trenutak može izazvati nedoumice, ali to su fake-news. Sam Jakobušić podvlači:
- Nisam član nijedne stranke i neću biti dok me ova pamet posluži. Sve što sam napravio u poduzetništvu je uz pomoć obitelji, a u sportu uz pomoć Juga. Isto tako je i Hajduk daleko od politike i ostat će takav, distancirat ćemo se od izbora, u konkretnom slučaju mislim na nadolazeće lokalne izbore.