Alo, momak, ne more se hrana prodavat bez papira! – upozorili su Branka Serajlića na sajmu u Benkovcu, kada je počeo vaditi svoje pršute i redati ih na haubi svoga auta.
Nije hrana, ovo je drvo! – govorio je on, ali utaman.
Samo što mu nisu rekli:
Aj ti zajebaji nekog drugog!
Zvali su i ravnatelja, a čovjek je nastavio objašnjavati Branku propise, sanitarne i sve druge uvjete, veterinarske pečate... Fini su bili i pristojni, i samo su vrtili glavom, vjerojatno jedan drugom govoreći:
E, svačeg smo se nagledali i svašta smo čuli, ali da neko za pršute tvrdi da nisu pravi... To još nismo!
A nije im se čuditi, jer to što Branko Serajlić iz Sitnog Donjeg radi, čista je umjetnost, a njegovi pršuti napravljeni od drveta smreke i izdiljani motornom pilom, pa poslije piturani i patini...