Šestu medalju sa svjetskih natjecanja donio je svome klubu, tribunjskome SKRM-u "Pirka" Marin Perkov Stipičin, član "brončane" Hrvatske reprezentacije u kategoriji U-21 na Svjetskom prvenstvu u lovu štapom s obale. Bilo je to pretposljednjeg tjedna srpnja (15. - 22.) na atlantskoj obali Francuske, u Cote d'Opale.
Posvuda pržina
Ekipno, Hrvati su treći u konkurenciji osam zemalja, poslije Velike Britanije i Irske. Nastupili su također juniori (U-16) osvojivši šesto mjesto, među njima drugi mladi tribunjski reprezentativac, Angelino Perkov. Dvojica budućih pomoraca – prvi splitski student, drugi šibenski srednjoškolac - uspješno nastavljaju kontinuitet reprezentativaca iz redova "Pirke" započet 2011.
Marinu Perkovu ovo je druga medalja nakon srebra osvojenog na ribolovnoj Olimpijadi u Rimu prije šest godina, kada je postao prvi član državne vrste iz malenog, izvan županije dotad nepoznatog kluba. Inače, hrvatski su reprezentativci za atlantske ribolovce pravo čudo.
Višestruki svjetski prvak i živa legenda ribolova na Atlantiku, Britanac Chris Clark, stalno je zapitan nad činjenicom da Hrvati kod sebe nemaju uvjeta za surf-casting, a praktički bez ikakvog treninga uspiju osvojiti čak broncu, govori Marin, dok se časni senior Clark valjda još uvijek češka iza uha u svojim nedoumicama o "Those Croats".
Gdje to zaboga, u Hrvatskoj ima kilometrima dugih pješčanih plaža s kojih jedni druge pogledavaju Francuzi, Britanci i Irci, a s ponistara ih vide i ostali uz Atlantik, poput Portugalaca i Španjolaca. Talijanima je također najveći dio obale sama pržina te je za takve uvjete razvijena disciplina surf-casting ribolova, zabacivanjem nerijetko u goleme valove s više od pet metara dugim štapovima pri jednako tolikim razlikama između plime i oseke na Atlantiku.
Živa muka
- Ta kolebanja u razini mora uvijek nam najteže padaju, a ne leži nam ni previše uzburkano more. Misliš da će ti se olovo od 20-ak deka vratiti natrag u glavu, stvara se trbuh na najlonu, živa muka! - smije se Marin. Na to nisu navikli, ali opet izlaze na kraj i nadomjeste ulov kada su vremenski uvjeti bolji, što Hrvatima više odgovara u kombinaciji s "nevidljivim" florokarbonskim najlonima. Njihovi rivali s Atlantika nerado ih koriste, naglašava 21-godišnji Perkov Stipičin, dodajući da je strpljivost, uza znanje, jedina formula dobrog ribolovca.
Prema propozicijama, on se još sljedeće godine u Portugalu može natjecati u kategoriji U-21 za starije juniore, nakon čega prelazi u seniore. Angelino je manje razgovorljiv, no jasno je kako je juniorima ipak nedostajalo iskustva za neuobičajene uvjete ribolova, pri čemu naješkani sistem opterećen teškim olovom treba zabaciti više od 150 metara. Postoji i "spike" uteg, sa žičanim kracima, da se poput sidra "mačka" ukopa u pijesak i drži sistem na mjestu kada je more valovito, objašnjava Marin. A love se - gle sad - brancini, listovi i pauci.
Gledaš na sat
- Primijetili smo, nastavlja Marin, da se u tom dijelu Francuske list cijeni više od brancina. A brancin se lovi kao lud čim se more uzburka, u svakom slučaju ni približno teško kao kod nas, gdje je lukava, opreznija riba, valjda zbog bistrine mora. Po tihome ne radi niti na Atlantiku, a na treningu, jedinome uoči prvoga dana natjecanja lovili smo ih po 30-ak, uglavnom na tri-četiri vrste crva: tremoline, coreane, ragworme i longworme.
U izboru ješke bila je i skuša, međutim nije radila. Još jedna neobičnost ovoga ribolova jest što se gleda na sat, a ne u vrh štapa: osim ako nije neka uistinu velika riba, teški vrh neće ništa signalizirati, te je svakih desetak minuta ili češće, ovisno o procjeni, potrebno izvlačiti pribor i provjeriti je li na njemu riba! Govore momci da nije bilo spektakularnih bokuna, niti su ulovi posebno obilni. Za ovakva natjecanja nerijetko se biraju plaže s manje ribe ili se natjecanja priređuju u razdoblju godine kada se lovi slabije.
Uhvati i pusti
Daleko zabacivanje već su naučili u domaćim uvjetima rock fishinga (ribolov sa stijena).
- Uvježbao nas je dobro naš predsjednik i mentor Zoran Podvorac, jer ako riba ne radi u kraju, tada se traži na većoj udaljenosti. Prava je muka bježanje od plime, kada se treba povlačiti sa svim tim silnim kilogramima opreme, a često se dogodi da pomisliš da si se povukao u oseku, na sigurno, a ono odjednom ustanoviš da si opkoljen morem do koljena, objašnjava Marin najveću muku tog ribolova, uz Angelinovo odobravanje.
Dakako, u natjecanju koje traje tjedan dana, a rezultati se zbrajaju sreća je promjenjiva, te su i naši reprezentativci znali prednjačiti. Lovilo se, govore momci, po načelu "uhvati i pusti", tako da je svaka riba živa u kanti s morem trebala dočekati dolazak suca koji joj izmjeri dužinu i potom se pušta natrag u more. Na kraju se centimetri prema posebnim tablicama preračunaju u težinu i dobije pobjednik.
Obojicu ih dogodine očekuje svjetsko prvenstvo u Portugalu, a tamo, opet na Atlantiku, samo južnije, mogu očekivati orade, ali i ciplje velike kao cipanice, koji se k tome, love na ovakvu "fermu"... Čudno neko more i riba, bit će da je to od silne pržine!
Okvir: Selekcija dice s tribunjske rive
Zoran Podvorac: Nema tu velike filozofije...
Ovi momci rezultat su jednostavne, ciljane selekcije kakvu gajimo u "Pirki" i od 2011. uvijek ima netko tko će nastaviti kontinuitet nastupa za reprezentaciju. Pod svoje uzmemo svu onu djecu koja su u stanju satima loviti ribu s rive; to je znak da vole ribolov, i u takvima čuče budući reprezentativci. Nema tu velike filozofije, jedino ih s natjecateljskog puta kasnije mogu skinuti neki individualni razlozi, poput promjene interesa ili nedostatak upornosti, objašnjava Zoran Podvorac, predsjednik kluba i glavni trener.
Razgovaramo na teraci njegove kuće u Tribunju s koje se može baciti tunja u doslovce dva metra udaljeno bistro more i odmarati oči pogledom na nedaleki Mali škoj. Podvorac je profesionalni ribar čitav život, radi s parangalima i lovi crve, no udičarenje mu je strast. Kada je došao na čelo kluba prije pet godina, bilo mu je jasno da mogu uspjeti jedino s mladima, i tako je počelo.
- Svatko nam slobodno može pokucati na vrata, ali masovnosti ne težimo. Skupa je i ne znači uvijek uspjeh, jer se djeca nerijetko okupljaju više radi društva i zabave, a manje da uistinu nešto nauče. Ovako svoje natjecatelje sami opremamo, što nije često u našim klubovima, a i Savez kuburi s novcem, iznosi Podvorac zadovoljan što je nova općinska uprava obećala više nego dosad pomoći "Pirki".
Na tovarećim leđima - kao riba u vodi
Dobar i na tovaru
Jednako kao u ribolovu, Angelino Perkov dobro se, čak izvrsno osjeća na magarećim leđima: ovogodišnji je pobjednik tribunjske utrke tovara i govori da dogodine brani naslov, a očekuje i dobar uspjeh U-16 reprezentacije u Portugalu.
Olivera im donijela zlato
Oliverino zlato
Marin Perkov Stipičin došao je u klub "s rive" u dobi 8-9 godina, Angelino isto, a i Stipe Bačić, brončani iz francuskoga Maroka, koji se sada nažalost koleba i pitanje je hoće li nastaviti natjecateljsku karijeru - govori Podvorac.
Svjetsko zlato "Pirki" je donijela jedna talentirana žena, Olivera Matičev, koja je počela loviti u kasnijim godinama i prava je šteta što zbog obiteljskih razloga ne može nastaviti, a iskazao se i podvodni ribolovac Stjepko Kesić, s brončanom i srebrnom medaljom osvojenima na svjetskim prvenstvima. Ni on više nije u klubu.
Prava je muka bila bježanje od plime. Dogodi se da pomisliš da si se povukao u oseku, a ono odjednom ustanoviš da si opkoljen morem do koljena - objašnjava Marin najveću muku ribolova na atlantskoj obali, uz Angelinovo odobravanje
