Hrvoje Zekanović (44), saborski zastupnik vladajuće (HDZ) koalicije, čelnik partnerskog Hrasta, spada u krug političkih konzervativaca koji znadu svojim rigidnim stavovima izazvati burne reakcije neistomišljenika, a katkad dovesti i do incidenta. Neki njegovi prijatelji, s kojima je donedavno dijelio strast i angažman u zaštiti prirode i šibenske povijesne i kulturne baštine kroz društvo "Juraj Dalmatinac", začuđeni su Zekanovićem političarom, jer, tvrde, do ulaska u politiku bio je to sasvim drugi čovjek.
Kako bilo, Zekanović je zbog svojih eksplicitnih desnih, konzervativnih stajališta u najmanju ruku intrigantan sugovornik. Ima kratak fitilj, lako plane i teško se gasi, što je pokazao i u nedavnom obračunu usred sabornice s kolegom iz Živog zida Ivanom Pernarom.
Je li mu se ispričao za ono "glupi glupane, retardiran si, idi se liječiti"?
- Ma, neee. S njim uopće ne komuniciram. S većinom kolega popijem kavu, ručam, bilo da su iz vlasti ili oporbe, ali s njim nisam uspio naći zajedničke točke niti priliku da razgovaramo. S kolegama Škibolom, Bunjcem, Aleksićem više puta sam kontaktirao, popio piće, ručao, ali to su ljudi koji imaju glavu i rep. Prema Pernaru nemam osobni animozitet, a do incidenta je došlo u jednoj jako emotivno nabijenoj situaciji u kojoj je on, po mome mišljenju, neprimjereno reagirao.
- Nije li vaša reakcija i vaš rječnik neprimjeren, a umalo je došlo i do fizičkog obračuna?
- Pogledajte snimku. Prvi me je uvrijedio kad mi je dobacio "što je ti, seljačino". Ali, nebitno, nisam se ispričao, mada, slažem se, to nije način na koji se želim baviti politikom niti retorika koju želim koristiti. No, u danom trenutku mislim da sam imao veliko opravdanje za takvu reakciju, jer smatram da se Pernar išao sprdati sa žrtvom generala Praljka i provocirati, ne samo mene i moje kolege zastupnike, nego cijeli hrvatski narod.
- Zašto generalizirate, otkud znate da je to provociralo cijeli narod?
- Dobro, ja tako mislim. Interesantno je da je nakon toga događaja Pernar prvi put došao na listu najnepopularnijih političara na kojoj dotad nikad nije bio. Gledajte, ljudi su različiti. Meni je fantastično kako Milijan Brkić uspijeva stoički, hladne glave, reagirati na svaku situaciju. Ja nisam takav, emocionalac sam i kad sam ljut, ljut sam dva dana. Ukratko, ne da žalim što sam tako postupio, ni da se ponosim time, ili da bih to ponovio, ali nemam baš nikakvo grizodušje zbog te reakcije, jer je za mene bitan kontekst, a kontekst je suicid generala Praljka. To nije sukob Pernar - Zekanović.
- Tko tu kome trenutno više treba, vama HDZ ili vi HDZ-u?
- U nacionalnoj politici uvijek je bitna matematika. Ne bih bio u parlamentu bez HDZ-a, niti u prilici da utječem na političke procese, ali i HDZ-u je politički interes okupiti sve eksplicitno domoljubne, konzervativne snage.
- Nije li od tog okupljanja eksplicitne desnice HDZ-u važnija matematika, vaša ruka u Saboru? Kako vidimo, HDZ danas koalira s HNS-om, do jučer lijevom strankom, jer je imperativ zadržati vlast.
- Tako je, ali neću reći vlast nego provođenje političkih ciljeva. Ako nemaš većinu, ne možeš provoditi svoju politiku. Nisam zadovoljan ulaskom HNS-a u koaliciju, ali je prihvaćam jer je trenutno jedina moguća, ili bismo morali u nove izbore.
- Dakle, i Hrast je pragmatičan.
- Da, ali za razliku od većih stranaka koje su pragmatičnije, Hrast je oko nekih pitanja jako isključiv i nema te cijene za koju bi pristao odustati od svojih ciljeva. Trenutno je to pitanje Istanbulske konvencije i nema načina da pristanemo na ratifikaciju tog, za nas spornog dokumenta.
- Što vam smeta, rodna ideologija?
- To je ključni razlog. Radi se o dokumentu koji ima snagu Ustava, i njemu se trebaju prilagoditi svi ostali zakoni. Kad se ratificira, više se ne može mijenjati. U smislu zaštite žena od nasilja taj dokument se ni po čemu ne razlikuje od ostalih hrvatskih zakona koji reguliraju tu problematiku. Ako netko ipak nije zadovoljan hrvatskim zakonima, idemo sve iz Istanbulske konvencije, što se odnosi na nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, implementirati u hrvatske zakone. Kao otac tri kćeri, kao čovjek koji živi s pet žena, jer i moja majka je s nama, želim da se ta populacija još više zaštiti. Nama je sporan rod, i kad bi ga u Konvenciji zamijenio spol, ne bi bilo nikakvih problema.
- Zašto vam smeta rod?
- Zato što smatram da nas je dragi Bog stvorio i da smo rođeni kao muškarac i žena, a uvodeći mogućnost da se muškarac deklarira kao žena, a žena kao muškarac, stvara se velika pomutnja u društvu. Ljevica se trudi reći da taj rodni dio nije bitan, stalno govore o zaštiti žena, ali upravo je taj dio meritum konvencije, iako je napisan jako soft. Osim toga, Konvenciju prvi put nisu pisali predstavnici svih država, nego jedna ekspertna međunarodna skupina izabrana od tko zna koga. Mi nismo bili uključeni.
- Ovaj ili onaj rod neće nestati ako ga ne bude u Konvenciji, jer ljudi su to što jesu svim konvencijama unatoč...
- Imali smo slučaj u Britaniji da se jedan muškarac na natjecanju u dizanju utega prijavio kao žena i, naravno, pobijedio. Sutra se može dogoditi da se bilo koji trkač na sto metara prijavi kao žensko i osvojit će medalju jer su svi brži od žena. Ili, dođem kod matičara i pišem se kao žensko. Mogu li onda biti otac? Automatski se uvodi roditelj 1 i roditelj 2. Hoćemo li djecu u školama učiti da ne postoje mama i tata? To je Pandorina kutija.
- Jeste li, s tim vašim jednim mandatom, ucijenili HDZ Konvencijom? Što vi predlažete?
- Ne radi se ni o kakvoj ucjeni, jer HDZ može i bez moje ruke. Ne uvjetujem HDZ-u hoće li to staviti na ratifikaciju. Postoji inicijativa Vijeća Europe da se napravi jedan alternativni prijedlog i ponudi umjesto Konvencije, s tim da se dio o pravima žena u cijelosti implementira, a izbaci rodna ideologija. A onda neka se napravi dokument koji će se odnositi isključivo na rodnu ideologiju pa neka ga pokušaju ratificirati kroz nacionalne parlamente. Inače, osobno glasam po savjesti, i barem deset puta nisam glasovao u skladu sa željama kluba...
- Vjerojatno kad vaš glas nije bio presudan? Što biste napravili kad bi ratifikacija Istanbulske konvencije ovisila baš o vama?
- Naravno, glasovao bih protiv i baš tada bih bio posebno radostan što je moj glas bio presudan da se Konvencija ne donese i što sam se uspio izboriti za ono u što vjerujem.
- Podržali ste zakon u kojem je obitelj zajednica muškarca i žene ali isključivo s djecom, dok par bez djece nije obitelj!? I dalje držite da je, iako povučen, prijedlog zakona ispravan?
- Ako sedam od devet profesora obiteljskog prava na hrvatskim pravnim fakultetima kaže da je ta definicija obitelji u redu, ali u smislu tog zakona, zašto ne bismo i mi to mislili? Obitelj služi stvaranju potomstva, taj zakon je i kreiran da se zaštiti potomstvo, odnosno djeca. Ako iz zakona izbacujemo djecu, čemu taj zakon? Na kraju te definicije neće biti u zakonu i on zbog toga neće biti ništa manje loš. Bio je to zapravo dobro organizirani napad na ministricu Murganić i Ministarstvo obitelji.
- Kao geograf po struci bavite se posebno demografijom, a ona je i u fokusu vaše stranke. Tu nam se, i ne samo nama, crno piše...
- Danas imamo taj neoliberalni pristup u politici gdje se govori o sreći, zadovoljstvu, ispunjenosti, gdje se ne stavlja u fokus bližnji nego ti sam, gdje se plasira isključivo prikriveni hedonizam, sebeljublje. Mlad si, lijep si, putuj, carpe diem... Sve to dovelo nas je u demografsku katastrofu. Hrvatska mora shvatiti da je svako dijete prioritet države, jer u protivnom u dogledno vrijeme kao država nećemo postojati. Upravo pišem stručni rad o demografskim perspektivama Šibenika, a one su katastrofalne, kao i u državi, ali Šibenik tu prednjači. Nekad su se djeca rađala po inerciji, kasnije kao radna snaga, a danas na Zapadu, da bi netko stvorio obitelj i imao djecu, mora imati izgrađen sustav vrijednosti.
- Pritisak zajednice na mlade ljude nije demografska politika. Kako biste vi rješavali taj problem?
- Ako treba i milijardu kuna uložimo u stvaranje pozitivnog ozračja u društvu, u kojem će se obnoviti sustav vrijednosti. Zapadna civilizacija ide nizbrdo. Njemačka je bogato društvo i ima globalni problem iseljavanja i globalni vrijednosni problem. Ipak, da čovjek nije putovao, da nije migrirao, ni Hrvati nikad ne bi došli ovdje. I mi smo, vjerojatno, došli iza Karpata, i Iliri koji su ovdje bili prije nas, tu su se doselili. Australija, SAD, Latinska Amerika ne bi ni postojale da nije migranata. Ali, koliko god bili kozmopoliti i prihvaćali tezu da je svijet globalno selo, opet razmišljamo kroz obitelj, a naša obitelj je naš narod, naša država.
- Mnogi vas još uvijek percipiraju kroz udrugu "Juraj Dalmatinac" i njezine zasluge za obnovu šibenskih fortifikacija. Jeste li zadovoljni kako se njima danas upravlja?
- Nimalo. Drago mi je što su obnovljene tvrđave sv. Mihovila i Barone, ali mi je iznimno krivo što danas te tvrđave zapošljavaju čak 32 ljudi. Smatram nedopustivim da novac koji tvrđave akumuliraju i trebao bi se reinvestirati za njihovu obnovu odlazi na plaće zaposlenih. Zagovaram dubrovački model, način kako to funkcionira s Društvom dubrovačkih starina, koje je od Dubrovnika napravilo to što Dubrovnik danas jest, a imaju 20 puta veće prihode od Šibenika s 20 puta manje zaposlenih. Duboko sam nezadovoljan i što kao Šibenčanin ne mogu više slobodno otići na tvrđave ako nemam tiket u džepu. Ljudi danas zato, zbog principa i (ne)praktičnosti, na tvrđave ne idu. Osim toga, projekt obnove Sv. Ivana stoji, a radi se o 49 milijuna kuna, projekt je potpisan 2016. i do polovine 2019. mora biti završen...
- Kako ste dospjeli u politiku?
- Ne znam. Imaš crva u guzici. Još kao student sam o tome razmišljao, ali za neke stvari treba ekipa. Imam širok krug prijatelja, ali ili nisu imali afiniteta prema politici, možda eventualno prema lokalnoj, ili su bili na drugom političkom spektru. Ljevica nije dolazila u obzir, a na desnici trenutno nema relevantnije stranke od Hrasta koji potpuno odgovara mojoj političkoj misli.
- Svojedobnom kandidaturom pokazali ste da imate ambicije biti i šibenski gradonačelnik. Je li to i dalje tako?
- Šibenik je moj grad i dalje ću se baviti politikom i imati Šibenik u fokusu. Tek sam krenuo...
Časni Glasnović i 'Jugoslaveni'
- Željko Glasnović je jedan sjajan, častan čovjek...
- Opsjednut Jugoslavenima, komunizmom i udbašima?
General je častan čovjek s kojim ću uvijek rado surađivati.
- I sami znate zastraniti s "Jugoslavenima", a tako ste etiketirali i SDP-ovog Željka Jovanovića ("tko ste vi, Jugoslaven"?). Još vas brinu Jugoslaveni…?
- Kolege s ljevice, uglavnom iz SDP-a, bar 15-ak puta su prozivali mene i Hrast. Jovanović je i taj put spominjao partizane i ustaše, ultrakonzervativce, obraćao se meni kao pripadniku navodno ekstremnih, ultraklerikalnih snaga, e pa onda se moram braniti. Nije rekao da nije Jugoslaven. Ali, ako nije, ja ću mu se ispričati ako ga je to uvrijedilo. Nisam to mislio nacionalno nego zbog izričaja koji pokazuje simpatije prema jednom vremenu koje je za mene neprihvatljivo. Nije to prikladan način komuniciranja, ali za mene je bitan kontekst, kao i u slučaju s Pernarom.
'U ime obitelji', Laičko vijeće HBK...
Zekanović je bio 2013. glavni koordinator Šibensko-kninske županije za referendum o braku udruge "U ime obitelji", na što je, kako kaže, ponosan jer "uspjeli smo dosad jedini organizirati referendum koji su inicirali građani, i nadam se da će biti još takvih referenduma". Član je i Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije, jedan od ukupno deset iz cijele Hrvatske, što mu je, ističe, itekakva čast, iako se radi o savjetodavnom tijelu bez neke osobite važnosti.
Parazitske udruge
- Javnu afirmaciju doživjeli ste kao predsjednik udruge "Juraj Dalmatinac". A kad ste ušli u politiku, udruge ste nazivali društvenim parazitima...
- Još uvijek sam član društva "Juraj Dalmatinac", ali zbog političkog angažmana jednostavno ne smijem kompromitirati Društvo. Razumijem udrugu kao rad za neku društvenu korist, za koju dajem svoje vrijeme i ideje i svima nam je bolje zbog toga.Ali neke udruge koriste taj naziv a zapravo se radi o samozapošljavanju. Recimo GONG ili Zaklada civilnog društva iz raznih izvora imaju milijune kuna i desetke zaposlenih, a mi imamo 150 volontera i ne možemo zadovoljiti propozicije natječaja za, recimo zid na tvrđavi, jer nemamo zaposlenih. Borim se za Društvo dubrovačkih starina, za Kolo, za Šibensku narodnu glazbu, udruge koje počivaju uglavnom na volonterima.