StoryEditorOCM
ŠibenikPobuna uhljeba

Ne može sjediti s tri žene u uredu! Joško Brakus, bivši direktor TEF-a, koji je instaliran na mjesto savjetnika u Gradsku upravu demonstrativno otišao na bolovanje

12. siječnja 2018. - 09:46

Prezadužena gradska uprava koja podiže plaće ekskluzivno pročelnicima, a onima s najnižim primanjima, od oko 3,5 tisuća kuna, ne daje ni dodatne lipe, osim što je neodgovorna, još je i socijalno neosjetljiva.

Tako to vide u šibenskom SDP-u, koji je prozvao gradsku vlast zbog povećanja plaća pročelnicima, iako su i dosad imali oko 10 tisuća kuna mjesečno. Pogotovo im je neprihvatljiv takav potez kada se zna da je Grad dobio uvjetno mišljenje Državne revizije zbog brojnih nepravilnosti za koje su najodgovorniji upravo pročelnici, kažu u SDP-u.
No, šibenski gradonačelnik Željko Burić takva prozivanja smatra običnim politikantstvom.


Nezamjenjivi kadrovi


– Ovo je bilo isključivo usklađivanje plaća šibenskih pročelnika s plaćama njihovih kolega u ostalim gradovima u županiji – tvrdi Burić, napominjući kako su dosad šibenski pročelnici po plaćama bili pretposljednji u županiji.
– Morat ćemo naći snažan mehanizam za nagrađivanje tih ljudi, educiranih za privlačenje sredstava EU fondova, za graditeljstvo i arhitekturu, jer ih više ne možete dobiti za lokalnu samoupravu uz ponude koje dobivaju iz privatnog sektora. Evo, nama odlazi u mirovinu pročelnica Odjela za prostorno uređenje, a mi ne možemo naći, ne u Šibeniku, nego u Hrvatskoj, adekvatnu osobu, educiranu, iskusnu, koja bi je zamijenila – žali se gradonačelnik.



S ovim povećanjem, uvjerava nas, šibenski pročelnici su i dalje u donjem dijelu ljestvice po plaćama u Hrvatskoj. I ako ne budu primjereno nagrađeni za posao koji obavljaju, otići će iz lokalne samouprave, a Grad će kaskati u svemu, smatra Burić.
Ostat će mu samo kadrovi koji su u gradskim uredima uhljebljeni. Jer, ako ste bili zaposleni u nekom gradskom poduzeću, a ono je propalo, uz sustav i mentalitet koji se ovdje gradio četvrt stoljeća, doista se ne morate brinuti za svoju egzistenciju. Primjerice, TEF kao gradska tvrtka ne radi već 23 godine, iako je donedavno 7-10 djelatnika uredno primalo plaće što iz državnoga, a što iz gradskog proračuna. Tek je nedavno došao trenutak da se tvrtka briše iz registra Trgovačkog suda. Jer su svi i posljednji preostali zaposlenici, bivši direktor i bivša djelatnica tvorničkog računovodstva, zbrinuti.

Jedan od bivših direktora TEF-a, s početka 2000-ih, Joško Brakus, kojeg je to poduzeće "hranilo" više od dva desetljeća, i kad više u Tvornici nije bilo ni proizvodnje ni perspektive, raspoređen je u Odjel za društvene djelatnosti Grada kao savjetnik za školstvo!?
Ali, gle čuda, iz Grada doznajemo da se Brakusu nije svidjelo što je smješten u ured s još tri djelatnice toga resora, pa je nakon tri-četiri dana demonstrativno otišao na bolovanje i poručio da se neće vratiti na posao dok mu ne osiguraju vlastiti ured. Kakav je imao godinama u TEF-u, iako posla nije imao!?


Jedini se javio


– Da, nevjerojatno je to. Naprosto ne razumijem mentalne sklopove nekih ljudi. Donedavno je bilo sedam zaposlenika u TEF-u i svih sedam je zbrinuto. Postupili smo ljudski, ne možemo ljude nakon toliko godina baciti na ulicu, pa smo im našli radna mjesta u skladu s njihovom stručnom spremom i iskustvom u gradskim poduzećima, Vodovodu, Čistoći, i gradskoj upravi. Brakus je po struci ekonomist, a kako iz našeg Odjela za društvene djelatnosti u mirovinu odlazi Božo Baus, raspisali smo natječaj. Brakus se jedini javio, kao i gđa Ciganović na ovo mjesto u financijama, gdje je trebala raditi na računovodstvu javnih ustanova, napose Kazališta, da ne uzimamo ljude po ugovoru o djelu. I svi zadovoljni. No, kod nas ni to ne može, priznaje gradonačelnik.

I što sada?
– Čim se Brakus pojavi na poslu, razgovarat ću s njim da vidim je li voljan raditi u Odjelu društvenih djelatnosti ili će ići u prijevremenu mirovinu, za koju ima uvjete. Očekivali smo da ćemo njegovim dolaskom u gradsku upravu dobiti značajnu pomoć u raspetljavanju imovine TEF-a, da bismo napokon dokinuli račun poduzeća nakon 22 godine. Tko bi to mogao bolje od njega? Ali, to očito neće ići. Takvi smo, kakvi smo – rezignirano će Burić.

A možda da se prestane s uhljebljivanjem, koje se eufemistički naziva zbrinjavanjem, i da zaposleni dijele sudbinu svojih tvrtki i traže posao kao sav ostali "običan" svijet?

19. travanj 2024 14:52