U desetljećima života na splitskoj adresi slavni se košarkaš Željko Jerkov pretvorio u fetivog Splićanina. Samo ga stariji prijatelji košarke vezuju za Pulu, odakle se kao 19-godišnjak preselio na splitske Gripe. No, malo tko zna njegovu intimnu, bodulsku priču ili "vječnu" povezanost sa ćaćinim Žirjem. Pučinskim otokom, na kojemu je osvajač zlatnih medalja na olimpijadama, te svjetskim i europskim prvenstvima, provodio svoja dječačka ljeta. Na škoju za koji ga je emotivna cima, očito, vezala do kraja života.
Nije ga, doduše, bilo prošlog ljeta na Žirju, a onda se iznenada pojavio na Žirajskoj blagdanskoj fešti u šibenskom hotelu "Jadran". S jednakim planovima i emocijama.
Zadnji vapor
- Ovo je bio dolazak za dušu. Da kroz klapsku pismu i bodulsku ćakulu nahranim emotivne akumulatore. Ozbiljan korak prema Žirju načinit ću na proljeće. Kanim dovesti poljoprivredne stručnjake iz Instituta za jadranske kulture, zbog projekta poljoprivrednog razvoja Žirja. S posebnim naglaskom na famoznu žirajsku zelenu šljivu, koja je nekad s lakoćom osvajala šibenski Pazar, te predstavljala "pristojan" prihod za otočane. Tu mi posebnu pomoć pruža moj splitski prijatelj i poljoprivredni stručnjak Lovre Bućan. Nećemo, dakako, zanemariti ni masline, ni lozu - krenuo je u razgovor Željko Jerkov.
- Na Žirju su se u zadnje vrijeme stvari pomakle s mrtve točke…
- Raduje me rad Savjeta za revitalizaciju otoka. Dobro je da je uređen put od Mune do sela, završen projekt elektrifikacije Tratinske, Pečene i Mikavice. Radujem se dobrom zvuku klape "Žirje" i posebice "Žirajskom kulturnom ljetu", no sve je to, ruku na srce, lijepa kozmetika. Mi moramo uhvatiti zadnji vlak, bolje rečeno vapor u smislu gradnje gospodarskih objekata na otoku. Ja ljeti krstarim Jadranom, a Žirje je jedini otok, gdje nemate valu za sigurno pristajanje. Treba obnoviti zamisao o gradnji marine, na čemu su Francuzi inzistirali prije rata, ljeta 1990. Tko zna, možda bi turska "Dogus grupa", koja se brine o šibenskoj košarci, bila zainteresirana za takvu investiciju!? Moramo uraditi nešto što će mladog čovjeka vezati za otok.
- Govorite nam više nego ozbiljno poslije fešte, na kojoj ste se, kažu svi, dobro opustili…
- Pjesma ili glazba, kako hoćete, kohezijski je faktor otkad je svijeta i vijeka. Ona spaja zadovoljne i nezadovoljne, mlade i stare. A klapa Žirje nosi u sebi neku posebnu, bodulsku toplinu. Iznenadili su me ugodno mladi klapaši. I organizator fešte Maksim Roman. Moja je sestra na Žirajsku feštu potegnula čak iz Pule. I nije se pokajala. Klapa je razlog više da na ljeto opet pohrlim na Žirje.
Uzdam se u Mrvicu
- Lako je na Žirje doći ljeti, ali kako stići zimi!? Predsjednik MO-a Žirje Ivan Dobra tvrdi da gotovo pedeset puta godišnje brod ne pristane u Muni. Zbog nevremena, bolje rečeno jakog vjetra…
- Vjerujem da udružene žirajske snage mogu iskamčiti od države i županije sredstva za uređenje Koromašnje kao alternativnog pristaništa. Uostalom, tamo već postoji bivši vojni mul, koji valja samo malo proširiti, produžiti i urediti prilaznu cestu. Ne vjerujem da će kod toga skrštenih ruku stajati Žirjanin Ante Mrvica, popularni koordinator "Jadrolinije".
- Mrvica je nedavno dobio životnu nagradu od Hrvatske turističke zajednice. Ne zaostaje puno po popularnosti za vama i Mirom Bilanom, drugim velikim žirajskim košarkašem.
- Znate li da smo Bilan i ja bliski rođaci !? Zaboravili ste da je Žirje dalo i košarkašku reprezentativku Mariju Jajac. Eh, da je svaki jadranski otok dao toliko hrvatskoj košarci! To, doduše, uvijek ističem, ali zašto ne ponoviti još jednom!?
- Krenuli smo od žirajskih šljiva, ali, očito, neizbježno stigli do hrvatske košarke…
- Poslije toliko godina trajanja u reprezentaciji i na Gripama ne mogu je preskočiti, ali znate li onu pjesmu "Ne pitajte me za nju, prijatelji"!? Silno sam nezadovoljan bitnim stvarima u hrvatskoj košarci. I profesionalcima, i amaterima. Kad sam ja,u doba najvećih uspjeha Jugoplastike, bio predsjednik stručne komisije, trošio sam i po tri sata volonterskog rada dnevno u klubu. Bez takvog pristupa se ne može uspjeti. A on je u novonastalim prilikama, bolje reći neprilikama gotovo napušten. Tko, primjerice, osim Šibenika i donekle Splita, vodi računa o mladim igračima!? U hrvatskoj košarci se manje vodi računa o mladima nego što država brine o povratku života na male otoke, poput Žirja - efektno je završio Željko Jerkov.
Bodulska petorka
- Čujem da su Vas Žirjani na poseban način podsjetili na šibenske košarkaše bodulskog porijekla…
- Izdiktirali su mi zaista zanimljivu, kvalitetnu petorku šibenskih bodula. Za bekove su odabrali Roka Lenija Ukića s Prvića i Krešimira Radovčića s Kaprija. Centri smo, dakako, moj rođak Bilan i ja, dok je na krilu Garma s Krapnja, koji je dugo godina branio boje KK Zagreb. Ja sam, pak, dodao Borisa Kulušića, Murterina, koji je prije tridesetak godina igrao za prvoligašku Šibenku. On, doduše, nije s malih šibenskih otoka, ali je svejedno bodul. Ta bi momčad bila hrvatski prvak!