Uoči božićno-novogodišnjih blagdana šibenski gradonačelnik Željko Burić prošao je kroz "šibe" oporbe u Gradskom vijeću, prije svega zbog uvjetnog mišljenja Državne revizije, koja je u nadzoru poslovanja gradske uprave našla niz nepravilnosti. No, vladajuća HDZ-ova većina bez problema je donijela proračun za 2018., a Burić se, kao i uvijek, lakonski odbacujući sve prozivke, obranio od optužbi za netransparentnost u trošenju javnog novca, za pogodovanje tvrtkama i pojedincima u otpisu dugova, a bez valjanih kriterija, te za neplaćanje obveza Grada prema državnom proračunu.
Godina je došla kraju, oporba je rekla svoje, vlast provela svoje, a gradonačelnik je iz "okršaja" izišao bez većih ožiljaka, ali s velikim ambicijama kao i prvog dana kad je preuzeo dužnost. Ipak, ma koliko u blagdanskom ozračju, pitali smo šibenskoga gradonačelnika o svim prijeporima koji su obilježili ovu godinu njegova mandata.
Ništa dramatično
Državna revizija dala vam je uvjetno mišljenje i našla 11 nepravilnosti koje Grad mora otkloniti. Oporba tvrdi da niste podmirivali obveze prema državnom proračunu, zbog čega je samo u prvih šest mjeseci plaćeno pola milijuna zateznih kamata, da ste dugove otpisivali ili obročnu otplatu omogućavali bez kriterija, kome hoćete i s kim ste bliski...
– Nije to uopće tako dramatično ni ozbiljno. Otkad sam gradonačelnik, imali smo tri revizije, i od toga u dvije smo dobili bezuvjetno i jedno, ovo zadnje, uvjetno mišljenje. Od 11 primjedbi koje su nam stavili, mi smo odmah ispravili devet, a zapravo, slobodno mogu reći – sve. Jer dvije su tehničke prirode, a odnose se na ugovore o djelu i plaćanje državi na temelju otkupa državnih stanova. A i to smo riješili i već smo uplatili 300-400 tisuća kuna. Nismo htjeli ništa uplaćivati u državni proračun dok se ne utvrdi koje su to obveze, na osnovi čega i kolika su potraživanja, postoji li zastara i pravni prijepor oko nekih obveza. Kad smo precizno utvrdili što jest, počeli smo uredno plaćati. Nikad Grad Šibenik neće plaćati nešto što nije utvrđeno kao naša obveza. A što se tiče ugovora o djelu, imali smo nekoliko pripravnika u travnju, kad je bila revizija, ali oni su kod nas nastavili raditi nakon isteka pripravničkog staža jer smo odlučili najbolje zadržati i raspisali smo natječaj. I u tom interregnumu, za reviziju je to bio problem.
Grad, dakle, i dalje zapošljava novu administraciju...?
– Ne, nema povećanja broja zaposlenih, možemo reći da je došlo do smjene generacija. Kad sam prije četiri godine došao u Grad, bilo je 91-92 zaposlenih, a tako je i danas, 95 ih je, iako je opseg poslova značajno porastao i prema ministarstvima i prema EU fondovima. Naša masa sredstava za plaće je svega devet posto proračuna, a zakon dopušta čak 20 posto. Ili, na temelju ugovora o djelu imamo samo jedan posto zaposlenih, a mogli bismo imati do dva posto. Revizija nam je zamjerila što su nam pripravnici s ugovorima o djelu radili poslove koje bi trebali raditi stalno zaposleni.
Opomena, pa ovrha
Vijećnik Mosta Ivo Glavaš prozvao vas je zbog otpisa dugova pojedincima i tvrtkama bez kriterija, po slobodnoj volji, a on kaže, po rodbinskim i prijateljskim vezama. Sumnjivim smatra i to što niste objavili listu dužnika i onih kojima je dug otpisan.
– O pogodovanju nema govora! Sve smo stavili na našu internetsku stranicu čim smo na to upozoreni. Dugovi su otpisani jer su neke tvrtke brisane iz registra nakon stečaja, ili na temelju predstečajnih nagodbi, ili se radilo o starim dugovima koji datiraju još iz 1997., a tada još nije bilo OIB-a pa se nije moglo podnijeti zahtjev za ovrhu. Do kraja godine svim takvim dužnicima šaljemo opomenu, a nakon toga ide ovrha. Ono što Glavaš govori je neznanje i insinuiranje, a to je logika ulice. Nikad pročelniku nisam rekao ni kome će dug otpisati, niti kome će platiti, i ne pada mi na pamet bilo kome pogodovati. Vidite, od Grada se svi naplate, a mi, nažalost, svoja potraživanja vrlo teško utjerujemo. U jednom trenutku imali smo oko 50 milijuna kuna nenaplaćenih potraživanja. Kad bismo mogli sve svoje dugove naplatiti, u odnosu na naše zaduženje, mirno bismo spavali. Moje je iskustvo u ove četiri godine da postoji nekultura plaćanja prema Gradu. U 2013. smo imali manje od 18 tisuća obveznika komunalne naknade, a u ovom trenutku imamo ih više od 23 tisuće. Dakle, evidentirali smo više od pet tisuća obveznika komunalne naknade koji svoje obveze ne plaćaju. Pravo ime za to je krađa!
Kome ste odobravali obročnu otplatu dugova i na temelju čega?
– Bilo je onih kojima smo dali mogućnost otplate u čak devet rata, ali unatoč tome nisu otplatili pa im je išla ovrha. Isti kriteriji vrijede za sve i to će ubuduće biti "napismeno". Otkad nam je revizija napomenula da se financijska nesposobnost mora dokazivati dokumentacijom, više nitko nije ni zatražio obročnu otplatu duga. Možda je njih dvoje, troje spasilo to obročno plaćanje, i to su redom oni koji rade u turizmu.
Kazališno vijeće
Kraj godine obilježio je i izbor novih članova Kazališnog vijeća, oko čijih je kompetencija bilo puno prijepora. Zar se zaista ne može odustati od stranačkog kriterija ni u KV-u?
– Tu zakon nije jasan i može se interpretirati kako želite. Da, dominantna je zamisao da bi u Kazališnom vijeću trebale biti ugledne osobe iz kulture. Vulgarno rečeno, to može biti i ulični pjevač, i zar je onda on kompetentniji od dugogodišnje tajnice Grada, koja je radila na nizu pravnih akata i za ustanove u kulturi i ima golemo iskustvo? Ovdje su svi prijepori oko bivše tajnice Grada Dijane Dulibić i ravnateljice Područnog ureda HZZO-a Anite Škugor Kodžoman, a tu sam iznimno osjetljiv jer ih obje dobro poznajem i mogu decidirano reći da su obje relevantne da mogu raspravljati i o kazalištu, kako na osnovi osobne edukacije, tako i na osnovi onoga što su dosad radile u kulturi. To su osobe koje znaju što je kazalište... Inače, osnovni problem našeg kazališta su njihovi narušeni međuljudski odnosi. Bivša ravnateljica Nera Gojanović Kljajić imala je samo taj problem i ništa drugo, nju nitko nije tjerao da ode, učinila je to sama, svojevoljno.
Usvojen je novi proračun za iduću 2018., "težak" 243 milijuna kuna. Za oporbu nije ni razvojni ni stabilizacijski, a kakav je za vas, koji su njegovi ciljevi?
– Osnovni je cilj stabilizacija proračuna kako bi Grad bio poželjan partner, i ne želim da bilo tko upire prstom u mene zbog neplaćanja obveza, zbog čega ćemo informatizirati sve odjele. Drugi je cilj osigurati naše udjele u financiranju EU projekata. Ugovorili smo projekt "Trokut" u iznosu od 25 milijuna kuna, obnovu Tvrđave sv. Ivana, vrijednu 45-46 milijuna kuna, "Palacin", čija je vrijednost 85 milijuna kuna, i svi ti radovi kreću u 2018. godini. EU fondovi sudjeluju s 85 posto, a Grad s 15 posto. Da ne zaboravim i projekt Centra za gospodarenje otpadom, koji je pri kraju, a težak je čak 170 milijuna kuna. Bit ćemo među rijetkim gradovima u Hrvatskoj koji će uskoro imati riješen problem odlagališta i recikliranja otpada, a i u Tvornici za gospodarenje otpadom zaposlit će se novih 40-ak ljudi. Naš centar ima riješen i problem otplinjavanja, ima riješeno pitanje odlaganja ulja, a osigurali smo i dodatnu plohu za primanje dodatnog smeća. Grad sudjeluje u tom projektu sa 16 milijuna kuna.
Tri kamena temeljca
Oko projekta "Palacin" također ima dvojbi i nesuglasica. Govorilo se o izgradnji sveučilišnog kampusa, a sad se pokazalo da će tamo biti samo studentski dom?
– Nije baš tako. Ali, da vas pitam, gdje bi na tom prostoru stali svi fakulteti, laboratoriji, smještajni kapaciteti za studente, pa to je limitiran prostor!? Ipak, neće tu biti samo studentski dom. Bit će Studij energetike, projekt "Trokut", a to znači laboratoriji za razvoj digitalne tehnologije i startupova, u istom će kompleksu biti i prostor za dva nova studija vezana uz maritehnologiju i tehnologiju uzgoja hrane iz zdravog okoliša, gdje će se školovati inženjeri sposobni dati nova tehnološka rješenja za uzgoj hrane iz mora i s kopna, i na tome počiva suradnja s Norvežanima, a uz projekt je vezan i naš Institut "Ruđer Bošković" i njemu srodni institut iz norveškog Trondheima. Za taj smo projekt dobili novac iz Norveške i EU fondova. Zagrebačko sveučilište osigurat će nam predavače, a mi ćemo im riješiti stambeno zbrinjavanje i financirati doktorate. Za mene je sveučilišni kampus sve ono što je u funkciji visokoobrazovnog sustava, a na to se naslanja i Veleučilište u Šibeniku, koje će iduće godine imati četiri dodiplomska i dva specijalistička studija. Oživili smo i moju staru ideju o otvaranju studija sestrinstva u Šibeniku.
I dalje ustrajete u svojoj fikciji Šibenika kao visokoobrazovnog centra. No, što je s gospodarstvom?
– Tri su kamena temeljca na kojima počiva budući razvoj Šibenika: visokoobrazovni sustav, gospodarstvo i turizam. Bez jakog gospodarstva nema bogatog grada. Počelo je s Impolom i TLM-om, gdje nakon toliko godina možete vidjeti svjetla u tvornici i noću. Posebno me raduje što je Impol već krenuo u obnovu TLM-ove Ljevaonice, u koju ulaže 20 milijuna eura, a sve s ciljem otvaranja kompanije prema automobilskoj industriji. Pored Ivanala na Podima i Alutecha, Šibenik je definitivno sačuvao status hrvatskog centra aluminijske industrije. Šibensko gospodarstvo potpuno je restrukturirano i sada ga čine male i srednje tvrtke. Samo na Podima imamo 35 firmi u kojima radi 1300 ljudi, a niz tvrtki, poput NCP-a, uspješno izlazi iz predstečaja. Uskoro će u cijelosti biti riješen TEF, Obonjan je već definiran, i možemo reći da više nemamo ni jedan krupniji gospodarski problem koji bi nas godinama opterećivao. Vjerujem da će TEF biti potpuno imovinskopravno i financijski riješen do lipnja iduće godine, a već imamo i urbanistička rješenja Europana, od kojih smo sedam prezentirali nedavno u Helsinkiju, a tri finalna bit će prezentirana u Šibeniku.
Budućnost TEF-a
Spominjao se i projekt Zablaće, ali nekako se sav interes za njega svodio na involviranost slavnog Brada Pitta u tome?
– To je sasvim realna stvar, projekt radi Nikola Bašić i u fazi je izrade detaljnog plana. Presudan je trenutak bilo donošenje GUP-a. U perspektivi tu bi bila nova gradska četvrt, s individualnim stambenim objektima za stalno stanovništvo i barem četiri luksuzna hotela visoke kategorije. Razvija se i projekt Podsolarsko, u koji je uključena naša Zagreb Montaža i jedna partnerska češka tvrtka, a također podrazumijeva individualne stambene objekte, luksuzne vile i hotel. Grade se i novi hoteli na šibenskoj rivi. U gradu pripremamo i pet nadzemnih i podzemnih garaža. No, ključ budućeg šibenskog razvoja svakako je TEF.
Kad već spominjete hotele na rivi, puno problema izazvalo je produljenje koncesije Ini za crpku na rivi, iako je u GUP-u nema. Mnogi smatraju da je to dio vaše nagodbe s Inom u procesu rješavanja hipoteke na zemljištu TEF-a?
– Ni govora! Grad se nije obvezao ni na što, niti to može jer se radi o pomorskom dobru i dodjela koncesije je u nadležnosti Županije i Lučke uprave, s kojom Grad dobro surađuje i dijelimo stav da treba provesti zakonske procedure koje će sve to demistificirati. Idemo u javnu raspravu i, sukladno naputcima Ministarstva graditeljstva, kakav rezultat dade javna rasprava, to će biti konačno rješenje. Ne pada mi na pamet da štitim ni interese ni Ine ni privatnog investitora, sve mora biti sukladno zakonu i interesima grada Šibenika. Raduje me da je konačno prodan i hotel "Krka", da će Hrvatske pošte svoju staru zgradu nasuprot parku također preurediti u luksuzan hotel, a šalterska sala bit će im u prostoru koji je koristila Splitska banka na starom pazaru. Ali ne razumijem zašto bi investitorima smetala benzinska crpka koja je na rivi od 1969. godine. Kako D-resortu u Mandalini ne smeta pogled na luku i lučke dizalice, nego su njihovi gosti oduševljeni vizurom. Pogledajte, uostalom, Hamburg!
Iznad smo hrvatskog prosjeka
– U ovom trenutku u Šibeniku je 19.666 zaposlenih (obveznika plaćanja doprinosa), a 14.639 korisnika mirovina. Posljednjih pet godina kontinuirano raste broj zaposlenih, a smanjuje se broj umirovljenih. Danas je taj odnos 1:1,34 u korist zaposlenih, a u Hrvatskoj je 1:1,2. Pravi, intenzivni razvoj, tvrde analitičari, počinje kad se dostigne minimalno odnos 1:1,5, a mi smo na dobrom putu i očekujem još intenzivniji razvoj i rast.
Nema više uhljeba
Uhljebljivanje u gradskoj upravi i tvrtkama?
– To je jedna od tradicijskih priča koja više ne drži vodu. Primjerice, Gradska čistoća je prije odvajanja Bikarca imala 139 zaposlenih, a danas ih ima 134. U Bikarcu ih radi 30-ak. Ta će priča nestati iz Šibenika i Hrvatske kad se suočimo s manjkom radnika, a u ovom trenutku Šibenik već ima nedostatak radnika određenih struka. Stotine bravara, zavarivača, tokara i drugih zanatskih zanimanja moglo bi se odmah zaposliti u Šibeniku, a kad otvorimo strukovne razrede, nitko se ne javi, osim za kuhare. Neke naše tvrtke na Podima imaju organiziran prijevoz radnika iz Kaštela i Trogira koji svaki dan putuju na posao. U gradskim tvrtkama svi moraju imati sistematizacije pa se neće moći događati da se ljudi zapošljavaju po stranačkom ključu na radna mjesta kojih nema. Ta su vremena iza nas.