Čak četiri ortodonta, ugovorna partnera s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, svoje ordinacije imaju na području Šibensko-kninske županije. To je, u odnosu na druge sredine s podjednakim brojem stanovnika, prilično respektabilna brojka. Zanimljivo je i to što što je jedna ordinacija, iako u Šibeniku, prema ugovoru s HZZO-om "rezervirana" za pacijente s područja susjedne Zadarske županije. Po riječima Anite Škugor Kodžoman, ravnateljice šibenske područne službe HZZO-a, naime, ortodontske usluge u Šibeniku obavljaju dr. Luka Čala i dr. Jere Gašperov. U Kninu se, uz uputnice HZZO-a, može kod dr. Josipe Dičak Roguljić, dok je za zadarske pacijente otvorena ordinacija dr. Helene Lapić.
Ugovornih specijalista ortodoncije, kaže ravnateljica, i ne može biti više nego što ih je sada, a takvo će se stanje, najavljuje, održati i iduće godine jer će, po svemu sudeći, i za 2018. biti produžen ugovor s dr. Jerom Gašperovim, koji je stekao uvjete za mirovinu.
No, je li u Šibensko-kninskoj županiji kraća lista čekanja na aparatić za zube čiju izradu pokriva HZZO? Kako se u praksi primjenjuje to pravo zakonom zajamčeno djeci s većim deformacijama vilice, zagriza, krivo izniklim zubima i, općenito, ozbiljnijim ortodontskim anomalijama? Sudeći po odgovorima dr. Čale i dr. Dičak Roguljić, neovisno o broju ortodonata, mnogi su roditelji za svoju djecu ipak primorani samostalno financirati izradu fiksnih aparatića, čija cijena za obje čeljusti doseže cijenu od vrtoglavih 16 tisuća kuna.
- Liste čekanja i dalje su jako duge i malo se toga promijenilo. Na našoj je listi tako upisano 323 djece, a kako smo, prema našem ugovoru sa HZZO-om, u ovisnosti o broju prvih pregleda i drugim obvezama, ograničeni na izradu 6-7 fiksnih aparata mjesečno, ispada da godišnje možemo riješiti potrebe najviše 70-ak pacijenata. Podijelimo li broj upisanih s brojem aparata, nije teško zaključiti da se čeka u prosjeku pet godina. Iz tog razloga već duže od godinu dana i ne upisujemo novu djecu na listu čekanja. Nema nikakvog smisla naručivati djecu koja će doći na red za 7, 9 ili 12 godina. Novu djecu, doduše, primamo na prve preglede, a neki ortodonti ni to ne rade jer ih kasnije ne mogu nigdje ni naručiti ni upisati - kaže dr. Čala.
Nešto bolja situacija je u kninskoj ordinaciji dr. Josipe Dičak Roguljić. Na listi čekanja je 200-tinjak osoba, što znači da se za primanje u terapiju čeka između godinu i pol do dvije godine.
- Za prvi pregled se ne čeka dugo, međutim pacijenti ne dolaze samo na pregled i ekspertizu, nego zbog primanja na liječenje, a nije osobito ugodno svakodnevno svima njima objašnjavati probleme koji su u ortodonciji prisutni godinama. Bilo bi optimalno da nam pacijent dođe na prvi pregled s 10-12 godina. Po opservaciji stanja tada bi već mogli predvidjeti hoće li mu biti potreban tretman ili ne. Kod većine ortodontskih anomalija nije problem pričekati s početkom terapije do dvije godine. Ipak, postoje i situacije kada se ne preporučuje čekanje zbog izglednih komplikacija, pa se događa da takve pacijente primamo u terapiju ranije, ali nikako na štetu onih koji čekaju. U svemu tome nastojimo pronaći nekakvu zonu kompromisa - ističe dr. Dičak Roguljić.
Napominje da bi ortodontima bilo višestruko lakše raditi kada bi ugovorna participacija HZZO-a bila veća. Za isti posao i uz istu kvalitetu materijala, trenutno im se, veli, plaća trećina cijene u usporedbi s tržišnom.
Dr. Čala, međutim, povećanje participacije HZZO-a ortodontima ne smatra ključnim faktorom rješavanja dugih lista čekanja.
- Ne treba biti previše mudar niti izmišljati toplu vodu. Dovoljno bi bilo preslikati praksu nama zapadnih zemalja. Ortodoncija je uglavnom poistovjećena s estetskim, a manje zdravstvenim zahvatima. U ukupnoj ortodontskoj terapiji država sudjeluje u fiksnom iznosu. Djeca dobivaju bonove, odnosno vaučere koje pokriva njihovo zdravstveno osiguranje. Dalje su prepušteni tržištu. Cijene ortodontske terapije su različite, pa ti vaučeri u nekim slučajevima mogu refundirati kompletnu cijenu terapije, a u nekima dio. Ortodont je sa svoje strane nalaze, kartone ili fotografije dužan dostaviti osiguranju kao dokaz da zahvat nije samo estetska anomalija, i to je riješeno na taj način. Nema ni jedne države na svijetu koja pokriva više od naše, no svoj djeci se takva terapija ne može platiti. Praksa drugih zemalja mogla bi biti dobar put rješenja naših problema - kaže dr. Čala.
Na Zapadu u ukupnoj ortodontskoj terapiji država sudjeluje u fiksnom iznosu. Djeca dobivaju bonove, odnosno vaučere koje pokriva njihovo zdravstveno osiguranje
Mnogi roditelji za svoju djecu primorani su samostalno financirati izradu fiksnih aparatića, čija cijena za obje čeljusti doseže cijenu od vrtoglavih 16 tisuća kuna
Na našoj listi upisano je 323 djece, a prema ugovoru s HZZO-om, u ovisnosti o broju prvih pregleda i drugim obvezama, ograničeni smo na izradu 6-7 fiksnih aparata mjesečno, kaže dr. Čala
