"Molimo, ne pišajte nam pod prozorima i na skalama", zamišljeno je upozorenje, prije usrdna zamolba, kakvo bi stanari Sarajevske ulice i Drage najradije postavili duž popucalih kamenih stuba uz poslovnu zgradu nekadašnje "Slobodne plovidbe", koje spajaju dvije vrlo prometne ulice u strogom centru grada.
Na otužan izgled toga prolaza, fasadni kamen ispisan grafitima, rezak vonj ustajale mokraće, otpatke i suhe vlati trave umjesto njegovanog zelenila u žardinijerama duž skalinade, požalio se u kratkom telefonskom razgovoru jedan građanin, zgrožen nemarom komunalnih službi.
Tu je sjecište komunikacije prema tržnici, preko puta je autobusni kolodvor, a ni zgrada propale "Slobodne plovidbe" nije napuštena, nego se jedino tim stubama dolazi do Otvorenog učilišta "Libar", sjedišta "Plovputa", također i liječničke i stomatološke ordinacije. Sve su te službe i institucije podstanari u tome troetažnom objektu, no ipak, doima se kao da je riječ o nekakvom tamnom, zabačenom gradskom zakutku.
A nije, nego je, naprotiv, čak i turistički punkt, budući da u neposrednoj blizini, na dvjema adresama u Sarajevskoj ulici, djeluju i hosteli u kojima sada zasigurno nema slobodnog kreveta.
– Radim ovdje dvije godine, a problem postoji i otprije – govori ljubazna službenica "Libra", ne želeći da je imenujemo. Riječju, ne preostaje im drugo nego da sami, zbog sebe i klijenata, izlijevajući kante vode održavaju dio stuba, od glavnog ulaza u zgradu do podnožja u ulici Draga, premda to ne stoji u ugovoru o najmu. Površina je javna, a svi korisnici plaćaju nemale iznose naknada. U nekoliko su navrata i visokotlačnim uređajem ispirali još zapušteniji gornji dio stubišta, prema izlazu na Sarajevsku ulicu.
– Danas je još kako-tako podnošljivo, ne smrdi toliko, ali ne rasterete noćni prolaznici na ovim skalama jedino mjehur, kao da je ovo javni zahod! – ističe Pero Grubišić, stanar Sarajevske iz neposrednog susjedstva i član Vijeća gradske četvrti. Zatječem ga u prolazu stubama te govori kako je stanje u Sarajevskoj dozlogrdilo svima u krajnje zapuštenoj, kaotičnoj ulici, pretrpanoj automobilima, stupićima i lancima do te mjere da pješaci ne mogu prolaziti preostalim uskim prostorom.
– Imamo sastanak s predstavnicima gradske uprave radi obećanog skorašnjeg uređenja ulice, i nakon toga ćemo svakako biti pametniji. U ovaj dio grada nije uloženo ni lipe već desetljećima i stanje je neodrživo – govori Grubišić, dodajući da stubište vodom održava i Zvone Bljajić, do čijeg se stana ulazi sa stubišta.
– Ne živim tu, ali navraćam dvaput tjedno i zalijem vodom o vlastitom trošku oba dijela stubišta. Radim to radi sebe, da se razumijemo, poput susjeda iz "Libra". Plaćam komunalnu naknadu, no da se sami ne pobrinemo, prolazak ovim stepeništem sigurno bi bio neugodniji – uvjeren je Bljajić.
Počnite kažnjavati
Naša radnica svakodnevno pomete te stube, no "Čistoća" ih ne može prati, budući da jednostavno ne stižemo s raspoloživom opremom i ljudima – tvrdi Novica Ljubičić, direktor šibenske "Čistoće". Gdje god je u Šibeniku imalo mračno, a takvih je mjesta puno, dodaje Ljubičić, problemi su slični i "Čistoća" ih nije u stanju rješavati. Drži da je to najprije stvar javnog reda i mira, točnije gradskog komunalnog redarstva.
– Nema druge, konačno treba nekoga kazniti za takve prekršaje! – kratko zaključuje Ljubičić.
