Za mene će glasati svi oni kojima je šibenski lokalpatriotizam bitna stvar

Hrvoje Zekanović rođen je 22. travnja 1974. u Šibeniku, po zanimanju je profesor geografije, 12 godina je radio u školi – "manje-više u svim srednjim školama u Šibeniku" – da bi mu se 2008. godine, nakon što je dobio punu satnicu u šibenskoj gimnaziji, ukazalo mjesto u Ustanovi zaštićenih prirodnih vrijednosti Šibensko – kninske županije gdje je bio voditelj Odsjeka za nadzor i tehničke poslove punih sedam godina.
Od prije pola godine zastupnik je u Saboru RH, oženjen je, otac troje djece, triju kćeri Lucije, Katarine i Ivana, koje pohađaju osmi, šesti i treći razred osnovne škole.

Namjeravam uzeti glasove i ljevici i desnici

Na listi HDZ-a ste ušli u hrvatski Sabor a sada ste kandidat za šibenskog gradonačelnika u koaliciji svoga Hrasta i Hrvatske konzervativne stranke, i jedini kojem možete uzeti glasove – zamjerka je to na vaš račun iz HDZ-a - je upravo njihov kandidat, HDZ-ovac dr. Željko Burić?
– Krenut ću s odgovorom na drugi dio pitanja. Ja namjeravam uzeti glasove i ljevici i desnici. Ja sam pravio jednu analizu, odnosno za mene je to radila jedna agencija, anketu na 400 ispitanika, gdje bi meni dalo glas podjednako i ljudi koji su na prošlim izborima glasali i za dr. Željka Burića i dr. Antu Županovića, odnosno HDZ-a i SDP-a, kao i jako mnogo glasača HSP-a i Šibenskog građanskog foruma iz čega se vidi da ja zahvaćam birače iz jednog jako širokog dijela političkog spektra. A što se tiče prvog dijela tog pitanja, zar nisu i oni koji mi to zamjeraju, isto na listi HDZ-a? Kakvi bi oni bili bez HDZ-a? A ja ću na ovim izborima pokazati koliko vrijedim sam, bez HDZ –a. Kad već govorimo o HDZ-u, moram spomenuti da je moj otac osnovao HDZ u Šibeniku, bio je jedan od prvih nekoliko članova, zajedno s Paškom Bubalom i pokojnim Josom Jurasom. I baš tog 22. travnja 1990. kada su bili prvi demokratski izbori jedini stan koji je gorio u Šibeniku bio je moj stan.
Meni je netko tada zapalio stan i to je bio zapravo atentat na mog oca kao istaknutog HDZ-ovca u to vrijeme. Tako da mislim da je moj otac zadužio tu stranku više nego mnogi drugi, između ostalog i ti koji mi danas spočitavaju da sam se kandidirao na listi protiv HDZ-a. Uostalom, moram i to reći da mene HDZ nije uzeo na listu zato što sam lijep, zgodan i pametan nego zato što je to bio jedan koalicijski sporazum između Hrasta i HDZ-a gdje je bila procjena premijera Plenkovića da će na taj način dobiti najviše. I pogodio je. Jer mi nismo izišli na izbore u drugim izbornim jedinicama i nismo uzeli njemu glasove. Zato je moja poruka jednostavna – Ja sam Hrvoje Zekanović i ne krijem se iza ni jedne stranke, pa neka se i svi ti koji mi zamjeraju da sam se kandidirao protiv HDZ-a, okušaju samostalno, pa ćemo ih vidjeti!
Nije li to na neki način i priznanje vaše političke kvalitete. Jer, da ne misle da ste u stanju privući jedan dio biračkog tijela, ne bi to pitanje ni potezali?!
– Pa, ono što ja čujem i primjećujem od mnogo ljudi sa strane HDZ-a je određena uznemirenost i zabrinutost - ili im to čak sugeriraju i njihove ankete – zbog činjenica da nismo zajedno na listi. No, to je njihov problem. Ja mogu reći da mi je iznimno drago što izlazim na izbore na ovakav način, da testiram sam sebe koliko vrijedim sam, odnosno kao koalicija u županiji.

Zračni tramvaj

Zbog čega ste se uopće kandidirali na izborima za gradonačelnika Šibenika, koji je razlog?
– Kad si u politici ne smiješ preskakati izborne cikluse. Osobito ne parlamentarne i lokalne izbore. Ako apstiniraš ili pauziraš, jednostavno politički ne postojiš. A ja se namjeravam politikom baviti. I nisam nikada krio da je upravo Šibenik moja politička misija. Da ne bude zabune, s radom u Saboru sam jako zadovoljan, taj mi zastupnički posao jako odgovara, mojim afinitetima i sklonostima, ali Šibenik je iznad toga.
No, dobro, zbog čega bi Šibenčani uopće glasali za vas kao gradonačelnika. Za što bi se Vi u toj ulozi zalagali?
– Šibenik je stvarno u jednoj jako lošoj situaciji. Ne samo demografskoj i gospodarskoj, nego i kad govorimo o stanju duha općenito. Rekao bih čak, koliko god to zvučalo i politički nemudro, da i ne vidim baš nekog izlaza iz te situacije. No, znam i to da je Šibenik jako mali sustav, a kod malih sustava s nekoliko strateških odluka stvar se može okrenuti nabolje. U velikim sustavima to nije moguće, ali u malim gradovima kao što je Šibenik to se može napraviti. Kada sam počeo govoriti o zračnoj luci u Šibeniku, ja ne bježim od toga da je kampanja i da netko može reći da je to populizam, ali to je jedan projekt za koji bih se ja zalagao i koji bi Šibeniku donio dodanu vrijednost i napravio jednu razliku u njegovu korist. Kada govorimo o toj pratećoj turističkoj infrastrukturi koja bi Šibeniku donijela jednu prepoznatljivost onda je to taj zračni tramvaj. Mislim da je to jedna stvar na koju može lokalna samouprava utjecati, a ostale točke mog programa bit će prezentirane kroz par tjedana pa bi ih ostavio kao iznenađenje. Šibenik je dovoljno mali sustav – ponovit ću to – da mu damo šansu s nekoliko strateških projekata.
Mislite li da je budućnost Šibenika samo u turizmu ili i u nekim drugim gospodarskim granama?
– Kad govorimo o Šibeniku onda moramo gledati i globalni kontekst. Činjenica je da je sva proizvodnja mahom iz Europe otišlo na Daleki istok, a ono malo što je ostalo locirano je u zemljama zapadne i sjeverne Europe i oni to ljubomorno čuvaju i ne žele dati nama. Mi smo jako malo tržište, mala i rijetko naseljena zemlja, a imamo i još – mada to malo čudno zvuči – i relativno visoku cijenu rada. Objektivno, okolnosti za implementaciju bilo kakve proizvodnje su nam jako, jako skučene, ali samo s jednom, jedinom ključnom kapitalnom investicijom u Šibeniku koji je mali grad, se stvar može preokrenuti. Da je gradski menadžment upregao sve svoje snage u to da jednu Ikeu dovuče u Šibenik, koja još uvijek luta i ne zna gdje će, još nije potpisala dolazak u Dugopolje, možda bi upravo ta inicijativa uz još dva ili tri takva projekta označila gospodarski iskorak. Ali to se dogodilo nije. I jedna Malta koja je velika kao otok Hvar površinom i ima 400 tisuća stanovnika, od turizma ima samo 30-ak posto svoga bruto društvenog proizvoda. Turizam je jedan jako osjetljiv sektor koji reagira i na najmanje turbulencije. Sjetimo se kako se na nas odrazila kosovska kriza 1999. godine, iako je kod nas bilo sve mirno. No jednom Englezu, to je svega dva centimetra na karti, i mi to moramo uvijek imati u vidu. Dakle, turizam da, ali ne možemo se oslanjati samo na njega.

Bivši učenici dobro reagirali

Na koga računate kao na svoje birače?
– Po rezultatima ankete to je dobna skupina od 30 do 40 godina i to srednje i visokoobrazovana populacija. Anketari koje sam angažirao za prošle izbore su mi rekli da gdje god su naišli na moje bivše učenike da su jako dobro reagirali. Ja pokušavam obuhvatiti i birače kojima je lokalpatriotizam bitna odrednica kod glasanja. Činjenica je i da ja i kolega Nikica Pendžer dolazimo iz desnog dijela političkog spektra i da u tom dijelu spektra trenutno nema političkih stranaka pa ćemo pokušati uzeti i taj dio glasova. Ali ne samo glasove desnice, nego i centra, protestne glasove koje bi pokušao uzeti Most, Živi zid ili Stipe Petrina. Mislim da ćemo tu zagrabiti najviše, računamo na one ljudi koji su ogorčeni na dosadašnje strukture, velike stranke, kao HDZ i SDP. Dakle, naši su birači u ta tri bazena – desnica, centar i šibenski prefiks.
Kako vidite svoje izborne rezultate? Ili još bolje - kako procjenjujete svoje šanse?
– Tri vodeća kandidata za šibenskog gradonačelnika - prema mojim i analizama svih drugih političkih aktera - su dr. Željko Burić, Josip Živković i Hrvoje Zekanović. Svi drugi su daleko iza. Prema tome, postoji mogućnost da uđem u drugi krug izbora. Koliko je ta mogućnost velika, o tome se okolnosti i situacija mijenjaju iz dana u dana. Usudit ću se reći da mi šanse ne padaju nego rastu.