Šibenčanima, ali i ostatku države - ne samo sadašnje nego i bivše - Milorad Mišković, poznatiji pod umjetničkim nazivom Casper, svojim je virtuoznim mađioničarskim trikovima još kao mladić, dok je radio kao privezivač brodova na šibenskoj rivi, zabavljao i sebe i društvo.
- Idemo mi preko pijace, a tamo čovjek prodaje čentrune, izravno iz 'tamića'. Somborska registracija na kamionu, to je još bila bivša država i sad velim ja njemu: 'Dobar dan, tražim nekog ko prodaje lubenice, ali da je iz Sombora.' 'Pa, evo ja…' – veli čovjek, ali ja ga brzo prekidan: 'Čujte, bitno mi je da su sigurno iz Sombora.' A čovjek će opet: 'A evo, ja sam baš otamo, stigao sam sinoć, roba je ko zlato...' I sad je tražim jednog manegu, jeftinijeg i naređujem: 'Otvaraj!'. I on meni njega onako popola reže, misli da ćemo mi to odmah jesti, a ja - hopala, rukom unutra i vadim iz čentruna sto maraka, ondašnjih DEM-a, orlića. I velim mu - a čovjek gleda najprije u ruku, pa u mene kao da vidi duha: 'Pa gdje si ti dosad čovječe, petnaest dana te čekam!'
I bacam ove obje polovice u kantu od smeća i pokazujem na drugi čentrun: 'Daj mi sad onoga.' I on opet popola, a ja opet hop - i vadim iz njega, mađioničarski trik - opet novih sto maraka. Pa treći put. I iznova sto maraka. I govorim ja jadnom čovjeku, a on cijeli izblesiran, curi znoj s njega dok gleda mene kako slažem novce, devize:
- Pusti sad prodaju, što si proda, proda si. Ja ovo uzimam sve. Idem samo po kombi, pa ćemo ovo pretvovariti.
I mi u tom trenutku odlazimo, ja i moja ekipa koja se već valja od smijeha, sakrivamo se i skrivećki gledamo Somborca kako spušta ceradu i lupa čentrune unutra, i viče:
- Gde su pare, jebem li mu dete, odakle ih je baraba vadila, ma ima sve da ih porazbijam, ako treba, dok ih ne nađem...
Ne znam što vi mislite i kako na ovu mladenačku epizodu gledate, ali po meni bi Mišković bio idealan hrvatski ministar poljoprivrede. Jedini bi je on mogao učiniti rentabilnom, čak i bez poticaja. Bilo bi dovoljno kad bi iz svake lubenice sto eura izvukao!
U tom smislu prvi korak je već učinjen, jer je Milorad Mišković Casper nekidan postao v.d. predsjednika šibenskog HSS-a, stranke koja je tradicionalno vezana uz selo i poljoprivredu. No, sam Casper ne puca tako visoko. Bio bi zadovoljan kada bi njegova stranka opet, nakon dva sušna izborna ciklusa, ponovno u Gradskom vijeću grada Šibenika postala parlamentarna stranka. I tako se ponovno vratila na političku scenu grada Šibenika, na kojoj je vijećnika - i to baš njega, bio je čak i potpredsjednik Gradskog vijeća - zadnji put imala prije osam godina, upravo kada je Mišković bio prvi put predsjednik šibenskog HSS-a.
- Cilj nam je da stranka uđe u Gradsko vijeće. Pa ako treba i pomoću (mađioničarskih) trikova - veli Casper, koji za razliku od drugih koje apostrofiraju znanje, prednost u politici daje onima koji imaju želju i ideju.
- To je najvažnije. Tko to ima, može napraviti sve. Ja uvijek imam Meterize na pameti. Na Meterize su moji roditelji iz Rupa došli 1961. godine, kada tamo nije bilo ni jedne kuće, kao i mnogi drugi, kao sirotinja sa sela koja ne može ni putne troškove platiti, samo da bude bliže tvornici. I ta je sirotinja, bez ikakva znanja, bez ikakva novca, bez igdi ičega, imala strahovitu želju da tu stvori novi život za sebe i svoju dicu. I uspili su, stvorili su ga, podigli su krov nad glavom za sebe i svoju dicu. I zato su me boljele opaske onih koji su pričali, kada smo se u Gradskom vijeću borili da ti ljudi plate što manju komunalnu pristojbu prilikom legalizacije, da pomažemo bogatunima koji imaju kućerine od dvisto, tristo tisuća eura. Njima nitko ništa nije dao ni pomogao, sve su sami radili, otkidajući od usta i sa svojih deset prsta, baš zato što su imali želju.
A znanje ćemo mi lako naći, i struku koja će te naše želje pretvoriti u stvarnost. Kao što smo pretvorili u stvarnost i školu na Meterizama, i vrtiće, i banke i sve ovo što danas imamo, od 2000. godine otkako me moj prijatelj Željko Koloper Keke privolio da uđem na listu HSS-a za izbore za mjesne odbore. Najvažnija nam je stvar bila skinuti s Meteriza atribut 'ciganskog naselja' i sve smo to što danas danas postoji, tada predvidjeli. I ne jedan vrtić, nego tri, i tri igrališta, i crkvu čiju smo gradnju inicirali. Ja sam tada pobijedio u bastionu HDZ-a, pet prema četiri bio je odnos u Mjesnom odboru za HSS. I s obzirom da je to bio tada najjači ogranak, mene predlažu za predsjednika šibenskog HSS-a nakon odrađenog mandata u Mjesnom odboru nakon četiri godine - veli Casper.
Daljnje događaje u tim turbulentnim vremenima bilo bi teško detaljno i opisati. Iz HSS-a Mišković je 2010. godine prešao na koncu i u HSP, jer veli kolega mu Goran Grguričin, tadašnji predsjednik Gradskog vijeća, 'nije shvaćao' da sa svojom ambicijom da se kandidira za gradonačelnika, ugrožava tadašnju HDZ-ovu uzdanicu Nedu Klarić, a on, Casper 'nije shvaćao' da po svoje mišljenje treba prije svake sjednice Gradskog vijeća ići kod 'lokalnih moćnika' i nadređenih stranačkih glavešina.
Ovo je danas, dodaje, njihov povratak - obojica su danas u HSS-u.
No, izvan HSS-a i HSP-a, i prije 2000. godine, Mišković ima bogato iskustvo u politici, ali kao menadžer i organizator političkih skupova. Kako se cijeli život bavio organizacijom mađioničarskih predstava, još od osamdestih, u devedestima je svoje usluge ponudio onima koji su 'prodavali maglu' bolje od njega - političarima.
- Vodio sam kompletnu kampanju Bore Karege, bio mu menadžer i ono što je danas Macan ovim velikim strankama, ja sam bio 'malima' - Karegi i Anti Gašperovu Čači. Doveli smo deset tisuća ljudi Karegi na Poljanu. Bilo je više ljudi nego kad je Tuđman dolazija. Sve san to ja osmislija. Program, i način na koji će se Karega pojaviti na bini, i pismu, 'Zovi samo zovi' u koju smo umjesto Srijema, Banata i Bačke, ubacili šibenske kvartove i mista. Otpjevali su je zagrljeni šestoro Borine djece, on i žena mu Grozda, svih osam se popelo na binu. Svi su pjevali. Bore - i poslije Čače - ušli su u Gradsko vijeće s dva vijećnika.
Samo ljudi se poslije izgube, počnu ih svi zvati okolo i vući za rukav i onda ih na koncu pamet prebaci, misle da su veći nego što jesu. I da su svi oni koji te zivkaju i zovu te okolo prijatelji. A Bore je te 1997. godine bio vrlo važan akter u šibenskoj politici tog vremena. HDZ je njemu bio spreman dati sve za koaliciju, ali je onda ušao s HSLS-om, pa je Bore pao u drugi plan. Ali s njim sam definitivno napravio veliki posao. Pjevala mu je na Poljani Doris Dragović, koja je tada bila velika zvijezda, I sada Doris traži jednu sumu novaca, a Bore njoj kaže u Splitu: 'Molin te, ako imaš vrimena, pokaza bi ti nešto. Nije daleko, tu je iza kantuna.' I oće ona, ide, i dođu oni pred jedan izlog, tu se sad prodaju neki alati. Mi svi gledamo, a Bore njoj govori: 'Vidiš, Doris, ode je nekad bija dućan prehrane i na ovom izlogu je bila jedna velika salama. Ja san iša u školu za mesara, tu u Split. I svaki bi dan doša tu poslin škole ili poslin prakse, uzeja pola štruce kruva, sta isprid izloga, ija kruv i gleda u salamu.'
I odma mu je Doris kalala cijenu, honorar, za petsto njemačkih maraka!
A kad joj je trebao isplatiti novce, honorar za pivanje, onda je Bore pita: A dobro, di ti je čovk? Odnosno, di ti je muž, ja njoj prevodin. A šta će ti, Bore, muž moj, pita Doris. Pa, nedilje ti, kome ću novce dat? Pa neću tebi novce davat! Nemoj se, Doris, ljutit, ali ja tako ne radin. Nek dođe čovk, da mogu s njin razgovarat. I morala je muža zvat da joj dade novce.
- To je bija događaj, najjači skup u šibenskoj političkoj povijesti, zakrčili smo kompletni promet na Poljani, nije se moglo proć - prisjeća se Casper koji je s Čačom kao partnerom 2000. godine radio prvi doček Nove godine na otvorenom u Šibeniku.
- To se dotad radilo po hotelima. I mi sad osmišljavamo kako ćemo mi dovesti deset tisuća ljudi na Poljanu, i kako ćemo im nešto prodati, zaraditi i pokriti troškove, pa sam ja izmislio i - grijanje Poljane. Nikome nije bilo jasno kako, a lako - doveli petnaest metara drva i na tri mjesta zapalili vatre, veli Casper koji i danas, unatoč tome što je zaposlen kao domar u šibenskoj Ustanovi za održavanje sportskih objekata, vježba svoje mađioničarske vještine nekoliko sati dnevno i svake godine izvodi tijekom sezone iluzionističke predstave za hotelska poduzeća u Šibensko-kninskoj županiji.
U tom je smislu profesionalac od glave do pete, sa svojim timom suradnika i pomoćnicom Deanom, s kojom izvodi sve najpopularnije i najteže mađioničarske točke poput levitacije, razdvajanja trupa, nestajanja i svega onog što je na repertoaru jednog mađioničara i iluzionista koji drži do sebe i koji se može nazvati sljednikom i sljedbenikom velikog Houdinija.
No, u političkom ringu imat će veliku konkurenciju jer dok je on još osamdesetih izvodio trikove 'pravljenja' novaca u čentrunima ili jajima - 'koliko su puta jadne žene znale razbiti cijeli karton, misleći da će kao i ja, naći u njima sto maraka' - moguli naših uvoznih lobija pretvorili su ga u stvarnost.
Oni su u gnjilim krumpirima, čentrunima i jajima nalazili - i još nalaze - eure bez ikakva 'hokus-pokusa'.
METERIZE - Ja uvijek imam Meterize na pameti. Želja i ideja su najvažnije. Tko to ima, može napraviti sve. A znanje ćemo mi lako naći, i struku koja će te naše želje pretvoriti u stvarnost
POVRATAK - Bio bih zadovoljan kada bi HSS, nakon dva sušna izborna ciklusa, ponovno u Gradskom vijeću postala parlamentarna stranka. I tako se nakon osam godina vratila na političku scenu grada
VJEŽBA - Zaposlen kao domar u šibenskoj Ustanovi za održavanje sportskih objekata, Casper vježba svoje mađioničarske vještine nekoliko sati dnevno i svake godine izvodi tijekom sezone iluzionističke predstave za hotelska poduzeća u županiji
VIŠE NA BORI NEGO NA TUĐMANU - Vodio sam kampanju Bore Karege, bio mu menadžer i ono što je danas Macan ovim velikim strankama, ja sam bio 'malima' - Karegi i Anti Gašperovu Čači. Doveli smo deset tisuća ljudi Karegi na Poljanu. Bilo je više ljudi nego kad je Tuđman dolazija
