Ako je suditi prema rezultatima anketa, turski referendum o proširenju ovlasti predsjednika države, najavljen za 16. travnja, oštro je podijelio zemlju. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan očekuje najveću promjenu političkog sustava u suvremenoj povijesti te zemlje i pritom računa na popriličan broj tradicionalnog stanovništva koji se desetljećima protivi reformama Mustafe Kemala Atatürka, oca moderne Turske.
Ako većina od oko 55 milijuna stanovnika s pravom glasa podrži želje aktualnog lidera, Erdogan bi predsjedničku fotelju mogao grijati sve do 2029. godine.
Erdogan svojim pristašama obećava "novu Tursku" koja se naslanja na islamsku tradiciju. To, čini se, nije po volji obrazovanoj eliti u gradovima koja se priklanja Atatürkovim reformama i sekularizmu.
Istraživanje agencije ANAR pokazuje kako je za ustavne promjene, odnosno veće ovlasti predsjednika države, 52 posto od ispitanih 4000 ljudi iz 26 turskih provincija, javlja Reuters.
Magična izlaznost
Nakon što je više od desetljeća bio premijer, Erdogan je zadnje tri godine predsjednik i ovlasti su mu uglavnom ceremonijalne. Kritičari kažu kako je on te ovlasti ipak uspio iskoristiti do kraja te ga optužuju za autoritativno vladanje, navodeći primjere uhićenja i otpuštanja desetaka tisuća ljudi nakon propalog puča sredinom prošle godine.
Bivši gradonačelnik Istanbula tvrdi da bi jača uloga predsjednika pridonijela sigurnosti zemlje, a lakše bi se zaobišle i ranjive koalicijske vlade. Popriličan broj Turaka vjeruje ovom političaru s dobrim rezultatima, naročito u području ekonomije, jer je iz svake krize izlazio još jači.
Politolog Vedran Obućina kaže kako ispitivanja javnog mišljenja u Turskoj predviđaju ostvarenje dugotrajnog sna turskog vođe Recepa Tayyipa Erdogana, kojega od milja zovu Gazda.
– Prema istraživanjima, izlasnost će biti magična, oko 90 posto. Erdogan bi trebao pobijediti, ali s vrlo uskim rezultatima. Očekuje se da će dobiti oko 52 posto glasova, dok će nekih 48 posto biti protiv. Dva zasebna istraživanja su potvrdila te procjene, te su ukazala na malu mogućnost pogreške. No, ta su ispitivanja provedena samo u Turskoj. Međutim, očekuje se da će glasovati još 1,4 milijuna Turaka koji žive izvan zemlje. Oni žive u 57 zemalja na svijetu i već su počeli s glasovanjem. I među njima se primjećuje vrlo snažna izlaznost, što znači da razlike manje i od dva posto mogu u potpunosti promijeniti rezultat glasovanja – informirao nas je Obućina, inače stručnjak za Tursku, iz Instituta za europske i globalizacijske studije.
Prevaga tradicionalnog
Europski dužnosnici tvrde kako bi se u slučaju Erdoganova poraza na referendumu mogla očekivati "brutalna izborna kampanja" i prije 2019. godine, te nasilje s obiju strana, kao i destabilizacija regije.
Bivši diplomat i arabist Daniel Bučan misli da će turski predsjednik Erdogan uspjeti dobiti većinu na ovom referendumu.
– Ako je točno da se stanovništvo u gradovima protivi većim ovlastima predsjednika, treba podsjetiti kako je u Turskoj, kao i u većini zemalja, naročito u toj regiji, građanski sloj malobrojniji od tradicionalnoga, odnosno konzervativnog stanovništva, a to pokazuje i dosadašnja Erdoganova karijera. S druge strane, ako bi se ipak dogodilo da Erdogan ne prođe na referendumu, to bi uistinu za posljedicu moglo imati nerede i sukobe većih razmjera. U svakom slučaju, ne samo turski unutarnji kontekst, nego i opći, kako regionalni, tako i globalni, na neki način budi one koji žele jaku Tursku. To se onda vrlo često u psihologiji masa izjednačava s jakim vođom, tako da Erdogan ima i tu psihološku dimenziju – procijenio je dr. Bučan.
Napuštene promjene
– Da je Erdogan ostao na putanji svojih sociopolitičkih i pravosudnih reformi i gospodarskog razvoja koje je imao tijekom prvih devet godina na vlasti, Turska bi mogla postati velikim igračem na svjetskoj sceni i regionalni predvodnik na Balkanu, Bliskom istoku i Crnomorju. Nažalost, Erdogan je napustio impresivne demokratske promjene koje su prvi put dale široke slobode kurdskom stanovništvu, ali i općenito turskom građanstvu. Umjesto toga, Gazda je krenuo k sustavnoj islamizaciji zemlje, preuzeo golemu moć i transformirao Tursku natrag u autokratsku državu u kojoj on ima posljednju riječ – kazao je Obućina.
Demokracija
kao autobus
– Kad se pogleda unatrag, demokratske promjene bile su tek fasada koju je Erdogan stvorio kako bi zavarao Europsku uniju u godinama kada je Ankara bila istinski zainteresirana za članstvo u toj supranacionalnoj organizaciji. Navodno je još 1999. Erdogan objasnio svoje prave namjere, rekavši da je demokracija kao autobus: kad stignete na odredište, siđete. Po tom je pitanju Erdogan čisti nasljednik Kemala paše Atatürka, ali u obrnutom smjeru, od sekularizacije k islamizaciji. Erdogan je korak po korak počeo stvarati sustav gdje islamska tradicija i vrijednosti suvereno vladaju javnim prostorom, dok imidž Atatürka lebdi nad svakom njegovom riječi, stvarajući time moćnu narodnu potporu – mišljenja je riječki politolog.
