Želeći unajmiti stan u Njemačkoj, naša je sugrađanka danima pretraživala legalne internetske stranice na kojima se nudi najam stanova i kuća u toj zemlji, dok konačno nije pronašla gotovo idealnu ponudu – trosobni stan u željenom gradu nudio se za samo 500 eura. Idealna prilika, pomislila je i odmah stupila u kontakt s oglašivačem. Ispostavilo se da je čovjek Nizozemac.
Nakon što je pristala na akontaciju od 2000 eura, u maniri uglađenog poslovnog čovjeka, virtualni sugovornik joj je proslijedio podatke svoje poslovne suradnice, zaposlenice njemačke agencije za najam nekretnina. Doista, klikom miša, mlada se Šibenčanka našla na web-stranici poznate njemačke agencije i u kontaktu s gospođom došla je do broja računa vlasnika stana, Španjolca iz Valencije. Učinilo joj se pomalo čudnim što su pri zakupu njemačkog stana posredovala čak tri stranca, ali je taj detalj nije omeo u uplati. Nedugo poslije ispostavilo se da je 2000 eura zapravo uplatila odlično organiziranoj skupini cyber-kriminalaca, te da je njemački stan čista fikcija.
Druga se nezaposlena Šibenka javila na oglas registrirane tvrtke koja je bila zainteresirana za angažman posrednika u prodaji. Učinio joj se zanimljivim jer se od budućeg zaposlenika tražila minimalna informatička pismenost i otvaranje tekućeg računa. Zapravo, mlada zaposlenica poslije i nije trebala gotovo ništa raditi osim periodičnog prosljeđivanja uplaćene svote sa svog računa na onaj koji joj je uputila tvrtka. Tu je svotu, na ime naknade za uspješnu transakciju, umanjivala za pet posto i to joj je bila plaća. Poslovni "aranžman" je prestao onog trenutka kada se počela zanimati kada će konačno početi nešto raditi i u konačnici shvatila da je u lancu internetskog kriminala tek posljednja karika, takozvana "financijska mula".
Službenice u računovodstvu jedne vodičke i jedne šibenske kulturne ustanove dobile su e-mailom nalog od svojih ravnateljica da na određeni račun uplate po šest tisuća eura. Kako ni jedna od ustanova, ne samo što nije imala otvorene račune za stranu valutu, nego im je i adresat bio nepoznat, to su službenice samo pokucale na vrata susjednog ureda i zamolile ravnateljice za pojašnjenje. Ispostavilo se da su elektroničke adrese obiju ravnateljica hakirane i da su nalozi bili lažni.
Sve su to stvarne situacije s kojima se suočio Joško Šupe, policijski službenik u Odjelu za gospodarski kriminalitet Policijske uprave šibensko-kninske. Taj oblik kriminaliteta je, kaže, u porastu. Gotovo bi se moglo reći da raste značajno brže od opće stope rasta kriminala.
– Ono što je svakako zanimljivo jest da su mnogi koji su direktno pogođeni, odnosno oni koji su, na ovaj ili onaj način, postali žrtvama cyber-kriminalaca, do tada bili nesvjesni opasnosti kojoj su izloženi otvaranjem spam elektroničke pošte ili zanimanjem za ponudu na internetu kojom se nudi iznimno povoljna kamata na odobreni kredit – kaže Šupe.
Spominje slučajeve osoba koje su znale platiti i po 100, 200, pa i 400 eura za obradu kredita ponuđenih preko interneta na račune u Estoniji, Letoniji, Litvi, Mađarskoj, Ukrajini...
– Taj novac nikada više nisu vidjeli, niti je itko od njih realizirao kredit. Počinitelji tih kaznenih djela ostali su, nažalost, neotkriveni jer su u pitanju osobe s iznimnim računalnim vještinama i znanjima, koje raspolažu vrhunskom tehnologijom. Ljudi su lakomisleni, ishitreni i naivni. Uvijek misle da se sve to događa nekome drugome, da su zaštićeni. A samo jedan upad na računalo može prouzročiti silne probleme i unijeti kaos u svačiji život. Meta cyber-kriminalaca nisu samo fizičke osobe, dapače oni su u manjini. Glavnina napada usmjerena je na financijske institucije, banke, tvrtke i ustanove, no kako je u tim slučajevima često riječ o pokušaju financijskih transakcija enormno visokih novčanih svota, uspijevaju se blokirati.
Korištenje legalnih softvera, neotvaranje sumnjivih e-mailova i česte promjene lozinki na računalima ili pinova na karticama računa banaka, prvi su, često i dovoljan, obrambeni zid u neravnopravnoj borbi protiv računalnog kriminaliteta. Dobrodošla je – zaključuje Šupe – i dodatna edukacija.