Najpoznatiji hrvatski glazbeni kritičar Ante Batinović odlazi ovih dana u zasluženu mirovinu. Novinar koji je u svom bogatom radnom vijeku intervjuirao više od 200 svjetskih glazbenih zvijezda te uredio više od tisuću emisija na Hrvatskom radiju i televiziji ne krije, međutim, svoju privrženost Šibeniku, gradu svoje mladosti. Nekoliko puta nam je tijekom razgovora istaknuo:
– Šibenik me obilježio i usmjerio. Što sam stariji, to sam mu bliži!
Stariji Šibenčani jamačno pamte Batinovićev angažman u programu Radio Šibenika krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. On se, pak, posebno sjeća svoga gimnazijskog profesora Ive Brešana.
– Namjerno kažem profesor, a ne književnik, jer bio je to sjajni predavač, koji je u nama, šibenskim gimnazijalcima, budio toliko potrebnu znatiželju. Kroz Klub ljubitelja filma otkrivao nam je nova filmska obzorja. Od francuskog crnog vala do Bergmana, od talijanskog neorealizma do špageti-vesterna. Autor glazbe u tim vesternima Enio Morricone slušao me zadivljeno i s nevjericom kad sam mu u njegovu talijanskom domu govorio o tome koliko smo mi u malom Šibeniku znali o njemu i tim filmovima – sjeća se Batinović.
U programu Radio Šibenika Batinović je kao srednjoškolac, zajedno s kolegom Borisom Mrvicom, uređivao glazbenu emisiju "This is Progresive", forsirajući sve suvremeno u zabavnoj glazbi. No, bježao je od, kako kaže, "jednosmjerne ulice" na svom glazbeno-novinarskom putu.
– Moji Šibenčani su me usmjerili da volim i poštujem sve glazbene žanrove. Arsen i Mišo, koji su, za mene, samo naoko bili suprotstavljeni u tom trenutku. Moj šibenski susjed bio je Siniša Škarica, pa nisam mogao preskočiti ni legendarnu grupu MI. Poslije sam se jednako zanimao za heavy metal i operu. Intervjuirao sam svu trojicu opernih velikana našeg doba, Placida Dominga, Luciana Pavarottija i Josea Carerasa. Zašto se ne bih pohvalio činjenicom da imam gotovo ekskluzivu na razgovore sa sjajnom sopranisticom Elinom Garanchom!? Zašto potenciram to rano "šibensko usmjerenje"!? Pa, ja sam u Šibenskom kazalištu guštao i u koncertu klasične glazbe nezaboravnog Antonija Janigra, pa mi je poslije svega, što mi je Šibenik nudio u glazbenom smislu, bilo logično da svratim i na talijansku kanconu u San Remu i jazz-festival u švicarskome Montreauxu – naglašava Batinović svoje šibenske dane. No, i Ante Batinović je, poput mnogih Šibenčana i Arsenove "Djevojke iz moga kraja", krenuo vlakom preko Perkovića i Knina put Zagreba. I relativno brzo došao u priliku da ugodno ćaska s velikim glazbenim zvijezdama.
– Ne vjerujem da se mogu sjetiti svih s kojima sam razgovarao. No, posebno pamtim Paula McCartneyja i njegovu suprugu, Rolling Stonese s neponovljivim Mickom Jaggerom, Johnnyja Casha, Six Pistols... Iznova sam se uvjeravao kako su oni u privatnim ćakulama "obični" smrtnici. I stalno se u sebi pitao kako su ultrapopularni glazbenici uspjeli da nama, koji obožavamo glazbu, na svoj način promijene pogled na život – glasno se podsjeća i lamentira Batinović.
U razgovoru se Ante, međutim, neprestano vraćao na Šibenik. Kao da mu Kuba, Amerika i sve slične atraktivne destinacije koje je posjetio znače manje od Šibenskog kanala.
– Drago mi je što Šibenik nije više slijepo crijevo. U kulturnom, ne samo u prometnom smislu. Guštam u pogledu na uređene tvrđave, radujem se brojnim festivalima na šibenskoj rivijeri. Ugodno sam se iznenadio kad je nadareni glazbeni menadžer Mate Škugor izjavio kako sam ga ja svojim emisijama osamdesetih godina "prosto natjerao u glazbene vode". Znate, ja sam Zagrepčanin, ali oba su mi roditelja Dalmatinci. Zato mi silno nedostaje ne samo Arsen, nego i moj dragi prijatelj Dražen Vrdoljak, Splićanin koji je, također, cijeli život podario glazbi – emotivan je Batinović.
Ni na kraju svoga (službenog) radnog vijeka – novinari teško mogu živjeti u miru – sjajni glazbeni kritičar ne može bez Šibenika i Šibenčana. Televizijsku reportažu na odlasku u mirovinu priprema mu Morana Kasapović, po majci Šibenka, koja je u šibenskim kalama našla i ljubav svog života.
Preneseno iz Šibenskog lista od 17. studenog 2016. godine
Okudžava zalutao u Perkoviću
– Od svih ćakula s Arsenom najradije pamtim onu priču o ruskom kantautoru Bulatu Okudžavi, koji se u nastojanju da dođe do Arsena i Šibenika izgubio u Perkoviću. Nije znao da se treba prekrcati za Šibenik, pa je sav izgubljen šetao peronom. No, željeznički prometnik se, makar nije znao ruski, dosjetio jadu, te nazvao Arsena: "Ovdje je jedan Rus s torbama punim knjiga i votke, pa mi je palo na pamet da možda traži Vas, Arsene!"
