Ivica Tucak je proglašen najboljim vaterpolskim trenerom na svijetu, reprezentacija je dohvatila ranking broj jedan na svjetskoj listi, pri kraju je knjiga pod naslovom “Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola”...
Zato nam nije ni trebao dodatni povod za razgovor s Pericom Bukićem, prvim operativcem hrvatskog vaterpola, koji je stigao na šibenski turnir Kupa Hrvatske – Hrvatski vaterpolski savez je zbilja ponosan na tu više nego prestižnu nagradu našeg izbornika. Još smo ponosniji kad se zna da je Tucka najboljim proglasila svjetska Udruga trenera.
Dakle, njegovi kolege – počeo je naš razgovor Perica Bukić.
Ovo je velika godina za hrvatski vaterpolo, a čujem da ste je vi odlučili dodatno začiniti izdavanjem knjige “Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola”?
– Ta će knjiga obuhvatiti razdoblje od osvajanja svjetskog zlata u Melbourneu 2007. godine, do prošloljetnog zlata u Budimpešti. Nakon uspjeha u Mađarskoj nametnula se potreba da ovjekovječimo posljednjih deset godina našega vaterpola. Da ostavimo pisani trag o fantastičnim rezultatima što smo ih postizali. Od Australije preko Zagreba 2010. godine, kada smo osvojili europsko zlato i od LEN-e dobili sve pohvale za organizaciju natjecanja. Dvije godine poslije postali smo i olimpijski pobjednici u Londonu. Bili smo viceprvaci svijeta u Rusiji i olimpijski doprvaci u Rio de Janeiru. A kruna svega bio je ovogodišnji naslov svjetskih prvaka. U tom razdoblju zasluge dijele i Ratko Rudić, i Ivica Tucak, bez lažne skromnosti, i mi u vodstvu Saveza.
I Rudić je imao oponenata i vi ste dobili malu satisfakciju, s obzirom da ste neizmjerno vjerovali u aktualnog izbornika i njegove igrače?
– Znam da je to fraza, ali ja, zaista, pokušavam svoj posao raditi najbolje što mogu. Nekad misliš da si napravio sve što si mogao, pa te rezultat ne pomazi. No, nikad nisam sumnjao ni u Ratka Ru dića, ni u Tucka. Sjećate se, i Ratko je imao puno oponenata. Njegovi uspjesi su pokazali da smo imali pravo kad smo mu dali povjerenje, potporu, pa i zaštitu poslije početnih neuspjeha. Slično je bilo i s Ivicom. On je u svom dosadašnjem petogodišnjem mandatu osvojio tri medalje na svjetskim prvenstvima i igrao finale Olimpijskih igara. Zato, s punim pravom, kao prvi operativac Hrvatskog vaterpolskog saveza, mogu konstatirati da je izbor Ivice Tucka za izbornika bio pun pogodak. Nije tajna da smo mi 2005. godine, kad smo preuzimali vodstvo Saveza, kao cilj postavili uspon na svjetski tron i ostanak na njemu. Hrvatska je osvajala medalje na posljednjih šest svjetskih prvenstava, što nijednoj reprezentaciji u povijesti vaterpola nije pošlo za rukom. áU posljednjem velikom medijskom istupu hrvatski je izbornik dao više nego optimističnu izjavu o dominaciji Hrvatske u idućim godinama.
Ivica je poznat kao čovjek pun samopouzdanja, no, je li malo pretjerao kad je kazao da “Srbiju možemo pobijediti kad god zaželimo”?
– To je, do kraja vjerujem izborniku, izvučeno iz konteksta. Srbija ima fenomenalnu generaciju igrača. To su dokazali u razdoblju od dvije i pol, tri godine, kad su osvojili i Europsko i Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre. Mi smo u Budimpešti pokazali da oni nisu bauk. Poanta te Tuckove izjave bila je da smo mi al pari sa Srbima, da teško jedni druge možemo “razbiti”. A to znači samo jedno: u svakom okršaju s njima imamo šanse za pobjedu. Mislim da je Tucak posegao za optimističnim najavama i iz razloga što mi u Hrvatskoj ne priznamo ništa drugo osim zlata. I Ivica je svjestan da, ako želi otkloniti upitnike i oponente, moramo uzimati najsjajnije medalje.
No, ne igraju vaterpolo samo Hrvatska i Srbija?
– Naš se rivalitet previše gura u prvi plan, s obzirom da su tu Mađari, Španjolci s povratnikom Felipeom Perroneom, Talijani, Crnogorci, Grci... U Europi igra sedam, osam reprezentacija, koje mogu međusobno pobijediti jedna drugu. A tu su još Amerikanci i Australci. No, kada pobijediš sve najjače, kao što smo mi to uradili na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj svladavši Talijane, Srbe i, na kraju, domaćine, onda znaš da si zaslužio biti na krovu svijeta.
Treći olimpijski finale Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine su “viši cilj” HVS-a i hrvatske vaterpolske reprezentacije?
– Mi ćemo se na svakom natjecanju boriti za medalju, no, istina, naša je vruća želja finale u Tokiju. Bio bi to spektakularan rezultat da u razdoblju od deset godina nastupimo tri puta u olimpijskim finalima. Nakon zlata u Londonu i srebra u Riju.
Jesu li minuli uspjesi reprezentacije popraćeni i boljim tretmanom od strane države?
– Financijska pomoć od strane države nije ni blizu regulirana kako bi trebala biti. Ja se borim s tim već petnaestak godina, pa me to više toliko ne zamara. Nažalost, nama uspjeh ne nosi “plus” nego “minus” na računu, s obzirom da imamo obvezu igračima isplatiti dogovorene premije. Nadam se, ipak, kako će se stvari u tom smislu pokrenuti nabolje. Imamo najavu iz Državnog ureda za sport da će se pristupiti kategorizaciji sportova. Ona bi trebala osigurati da više ne ovisimo o entuzijazmu pojedinca ili grupe ljude, već da rezultat bude plod kvalitetnog sustava. Nas više od reprezentacije opterećuje stanje u klubovima. Oni su baza hrvatskog vaterpola. Bez njih on ne postoji, bez njih nema ni uspjeha u nacionalnoj selekciji. Zato, pokušavamo pomoći našim klubovima koliko god smo u mogućnosti, kako bi se stabilizirali i kako bi rad u njima bio što kvalitetniji.
Godinu ćete završiti na svečarski način. Osim na završnici Kupa Hrvatske u Zagrebu, održat će se i tradicionalna gala večer hrvatskog vaterpola, Španjolce ste ugostili u Sisku...
– Sisački sparing sa Španjolcima bio je promocija vaterpola u tom gradu. To je dio naše orijentacije, koju prakticiramo u posljednje vrijeme. Sa željom da animiramo sredine, u kojima vaterpolo nije toliko popularan. Lani smo igrali s Francuzima u Vukovaru, završnica Kupa održana je u Slavonskom brodu, s Rusima smo se nadmetali pred zadarskom publikom... K
Iduće godine vas, čujem, očekuje organizacija nove velike vaterpolske manifestacije u Splitu?
– Polovicom veljače očekuje nas novo natjecanje pod okriljem LEN-e, Europa cup. Hrvatskoj je povjerena organizacija kvalifikacijskog turnira, a mi smo ga odlučili održati u Splitu. Da damo važnost i dodatno podignemo zanimanje u toj staroj vaterpolskoj sredini, koja ima tri prvoligaša. Turnir će, vjerujem, biti izuzetno zanimljiv, jer osim naše reprezentacije na njemu sudjeluju Srbija, Grčka i Nizozemska. Splićani će imati priliku uživo vidjeti vaterpolski “el clasico” - sudar nas i Srba. Splitski turnir bit će i prava prigoda za promociju monografije “Zlatno desetljeće hrvatskog vaterpola” – otkrio nam je za kraj Perica Bukić.
Nakon atenskog debakla puno su odradili Klisović i Batinica
- Nije bila jednostavna situacija u hrvatskom vaterpolu poslije debakla na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. Našli smo se, međutim, Milivoj Bebić, Duško Klisović, Goran Sukno (op. p. otac reprezentativca Sandra) i ja. Njih trojica su me nagovorili da budem predsjednik, a ja odmah predložio Ratka Rudića za izbornika. Zato mi je žao što Klisović nije više s nama, jer i njemu pripada dio zasluga za osvojena odličja. U jednom razdoblju puno nam je značio i splitski Šibenčanin Vicko Batinica, no i on se udaljio od Saveza. Međutim, to nije prepreka da mu čestitam na njegovu dijelu zasluga – ne zaboravlja Bukić svoje stare suradnike.
Nakon atenskog debakla puno su odradili Klisović i Batinica
- Nije bila jednostavna situacija u hrvatskom vaterpolu poslije debakla na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. Našli smo se, međutim, Milivoj Bebić, Duško Klisović, Goran Sukno (op. p. otac reprezentativca Sandra) i ja. Njih trojica su me nagovorili da budem predsjednik, a ja odmah predložio Ratka Rudića za izbornika. Zato mi je žao što Klisović nije više s nama, jer i njemu pripada dio zasluga za osvojena odličja. U jednom razdoblju puno nam je značio i splitski Šibenčanin Vicko Batinica, no i on se udaljio od Saveza. Međutim, to nije prepreka da mu čestitam na njegovu dijelu zasluga – ne zaboravlja Bukić svoje stare suradnike.