FUNCUT U SRCU Danijel Kovačević, šibenski zet i nekadašnji prvotimac Šibenika, a danas nogometni menadžer poručuje: Šubićevac mora rađati nove Cukrove, Ademije, Nadoveze...

FUNCUT U SRCU

Blagdanski val vrati u Šibenik ne samo studente i gastarbajtere, već i one koji su s godinama postali sentimentalno vezani za Krešimirov grad. Dakako, i šibenske zetove poput Danijela Kovačevića, nekad sjajnog lijevokrilnog napadača (i beka) na Šubićevcu, a danas zagrebačkog nogometnog menadžera.

- Probao sam i ja, kao mnogi nogometaši, trenerski put, ali sam se ubrzo razočarao. Nogometni mir našao sam u menadžerskoj agenciji s dijelom mojih zagrebačkih suigrača iz vremena kad sam branio boje Hrvatskog dragovoljca – počeo je Kovačević, koga smo sreli u društvu bivšeg suigrača Anela Karabega, a ozbiljan razgovor nastavili u hotelu na šibenskom Meduliću.


Pošteni momci


- Ide li novi posao?
- Ne mogu se potužiti. Lakše je, zbog navade nogometnih emisara da svi, uglavnom, pohode Zagreb. Jako ih je teško nagovoriti da krenu prema jugu. Ne samo prema Šibeniku, već i prema Splitu, Hajduku. Volio bih da manje pričamo o Hajduku i Dinamu. Moja okupacija i "vječna" ljubav je Šubićevac. Ne bez razloga. Tu sam odigrao svoje najbolje sezone. Konačno, upravo sam se sa šibenskog travnjaka dobro prodao u Njemačku.

- Popili ste piće s bivšim suigračem Karabegom, no kao menadžeru su vam jamačno zanimljiviji drugi stari šibenski prijatelji poput braće Bulat, Matasa, Šupe... koji su trenutačno u naslovnim ulogama na Šubićevcu!?

- Raduje me činjenica da moji bivši suigrači praktički vode klub. Riječ je o mahom poštenim momcima. Poštenje, dakako, nije dovoljno za uspjeti u nogometu, ali je za početak neke nove klupske politike jako dobro.

- Spremni ste im pomoći?
- I profesionalno, i prijateljski. Dakako, u obostranom interesu. No, nije mi ni u primozgu da dogovorimo posao poslije kojega će se vući repovi. Znate, ja želim Šibenikom šetati uzdignute glave, čista obraza.

- Možete li nam kao čovjek sa zagrebačkog nogometnog izvora objasniti kako se može pronaći kupca za Istru, Lučko ili Rudeš, koji nikad u svojoj povijesti nisu lansirali "pravog" igrača, a ne i za Šibenik koji je hrvatskom nogometu praktički podario dvije reprezentacije ?
- Već sam potencirao tezu da predstavnici europskih klubova i potencijalni kupci najradije dolaze u Zagreb. Iskreno moram priznati da se malo tko od njih zainteresirao za Šibenik. Da jest, vjerujte mi, ja bih ga odmah usmjerio prema Šubićevcu. Potencijalni kupci te ne pitaju za prošlost. Njih zanima koliko trenutačno u klubu vježba djece, ima li "pravih" talenata. A vi možete bolje od mene ustvrditi koga je to Šibenik lansirao u zadnje vrijeme.


Stipendijski ugovori


- Kako ćemo ih lansirati kad ih Dinamo ili Hajduk pokupe kao 14-godišnjake!?
- Eto, došli smo na pravu temu. Jedina šansa Šibenika je u dobrom radu s mladima. Da se u dvije sezone stvore dva-tri igrača koje možete prodati, pa od njih živjeti. Znam da su u Dinamu trenutačno šibenski mladci Josipović i Đira. Valja naći načina da se s takvima na vrijeme potpišu stipendijski ugovori. U protivnome, umjesto milijuna eura odštete dobiješ samo desetak tisuća. Šibenčanin Duje Ćaleta Car je, primjerice, bolji igrač od Kotarskog. No, Šubićevac će za Ćaletu dobiti sitniš, dok je transfer Kotarskog u Ajax koštao dva milijuna eura.

- Ako se vratimo potencijalnim kupcima kluba, nije sva sreća ni u njima. Eto, Istri se nisu baš osladili. Klub je poslije Rusa i Amera već gotovo potonuo…
- Kod tih poslova valja se čuvati prevaranata. A oni se motaju po hrvatskom nogometu. Zato je bolje kao Šibenik igrati Drugu ligu i "kaliti" svoje mladce nego dopustiti da ti falši vlasnik za male novce forsira svoje jednako falše igrače. Nije se samo Istra opekla u tom smislu.

- Može li Šibenik do Prve lige?
- Razgovarao sam s Josom Bulatom. On je uvjeren da je to moguće. Nemojte misliti da je za to potrebno previše novca. Uvjeren sam da bi Šubićevac dobro funkcionirao u Prvoj ligi sa pet milijuna kuna, pa i s milijun manje! Nije proračun zaprešićkog Intera, koji se mota u sredini ljestvice, veći od te cifre. Dapače, čini mi se da traju i s nešto manje novca.


Kekova politika


- Šibenik treba pojačanja. Je li rješenje u posudbi igrača iz velikih klubova?
- Nisam siguran da je to rješenje. Koliko imate koristi od posuđenih igrača iz Osijeka!? Čujem da su kvalitetniji bili oni koje vam je slala Rijeka. Tamo baš ne maze svoje mlade igrače. To je, očito, Kekova politika.

-Ciljate na to da u zapisniku s riječkih utakmica nema baš domaćih, riječkih igrača!?
- Naravno. Zadnji domaći igrač, kojega je lansirala Kantrida, bio je Močinić. I slažem se s tezom da je hrvatskom nogometu u igračkom smislu u zadnje vrijeme puno više dao trećeligaški Zadar nego razvikana Rijeka.

- Pošto o Dinamu i Hajduku, kako ste rekli, ne želite pričati, vraćamo se opet Šibeniku…
- Nisam nimalo kurtoazan kad kažem da je Šibenik moj grad. Ne samo zbog nogometa. Volim ga gotovo jednako kao moja supruga Ana, fetiva Šibenka. Da ne govorimo o mojim kćerkama Lauri i Pauli, koje se raduju svakom dolasku u Šibenik, na Jadriju. Mi smo vam, ako niste znali, i ovih zimskih dana na Jadriji. Ljeti guštam u plovidbi brodom do Tijašnice, Kaprija, Žirja…

- Drago nam je to čuti, ali mi, ipak, pričamo o nogometu!?
- Nitko sretniji od mene ako se Šibenik vrati u Prvu ligu, a ja u tome pomognem barem malo. No, ponavljam vam, važnije od novca je broj djece u Školi nogometa i proizvodnja novih Cukrova, Ademija, Nadoveza… U tom smislu nije mi baš utješan podatak da Rudeš ima više djece u omladinskom pogonu nego Šubićevac. Možda je upravo taj detalj presudio da se Španjolci odluče za Rudeš, a ne za Šibenik ili nekog drugog drugoligaša - završio je Kovačević.

Naslovnica Nogomet

Najčitanije