Minula je godina bila izuzetno uspješna za kolegu Ivu Mikuličina. Zaslužio je županijsku nagradu za poseban doprinos u kulturi i sportu, njegove su "Skradinke" snimile sjajni klapski nosač zvuka. Njegova knjiga "Moj Šibenik dušu ima" imala je sjajan odjek kod čitatelja, ali i književne kritike. No, na promocijama u Šibeniku, Zadru, Splitu i Zagrebu bilo je jasno da Mikuličin neće ostati na svom publicističkom prvijencu. Ovih dana mu iz tiska izlazi druga knjiga s naslovom "Sjećaš li se šibenskog rujna?".
- Pisanje knjiga je kao neki literarni narkotik. Drugu sam knjigu počeo pisati, a da se praktički nisu osušila slova na prvoj. Nova je, nadam se, sretan spoj publicistike i beletristike. Mučilo me saznanje da šibenski rujanski rat nije dobio dovoljno publiciteta s obzirom na činjenicu da su Šibenčani u kasno ljeto 1991. godine obranili ne samo svoj grad, već i spriječili realnu opasnost da zloglasni Ratko Mladić prepolovi Hrvatsku i Dalmaciju - počeo je Mikuličin.
Nije bilo jednostavno prikupiti sve relevantne podatke…
- Rat je samo okvir da bih lakše opisao zanimljive ljudske sudbine u Šibeniku, Vodicama, Drnišu, Skradinu, Žirju… Ne znam jesam li ponosniji na šibenske ratne uspjehe ili neviđenu toleranciju koja je "kraljevala“ u doba dok su granate i bombe padale po mom gradu. Šibenik su branili svi njegovi građani, neovisno od tome križaju li se s jednim ili tri prsta, ili klanjaju li se Alahu.
U prošloj ste knjizi izdvojili Arsena i Dražena, a u novoj?
- Policijskog načelnika Nikolu Vukošića i neprežaljenog biskupa Srećka Badurinu. Pravoslavni su svećenici pobjegli, ostavivši ostarjelog i nemoćnog paroha, ali je Badurina naredio časnim sestrama da mu i po kiši granata i metaka redovito nose ručak! U šibenskoj je bolnici Badurina blagoslovio i ranjene krajiške vojnike! Vukošić je bio jednako mudar i hrabar. On je još tog rujna prognozirao da Mladića čeka Međunarodni sud pravde!
Rat je samo okvir za otkrivanje posebnih ljudskih sudbina…
- Pa, zar nije zanimljiv podatak da je Šibenik branio Jevgenij Borisović Grišin, sjajni ruski vaterpolist, koji je u to doba igrao za Solaris!? Posebno je napet bio bliski susret zapovjednika vodičke satnije Ante Buhe s jugo-oficirom Jovom Grubićem, koji mu je bio predavač u vojnoj školi u Bileći.
Nije izostala ni priča o pokliču "Oba su pala"!?
- Ona uključuje i istinu o tome da su se od prvog dana u rat uključili sjajni nogometaši Šibenika Nikica Cukrov, Goran Jurišić, Goran Pauk… Pauk je sudjelovao u dvostrukom rušenju zrakoplova. No, on priznaje da najveće počasti u toj akciji zaslužuje Pirovčanin Neven Livajić, koji je danima lutao uz obalu ne bi li strijelom "skinuo" avion.
Kažu da hrabri i "ludi" Šibenčani nisu baš slušali ni Tuđmana?
- Ne do kraja. Posebice u akciji oslobađanja Šibenskog mosta i planiranoj evakuaciji Skradina. Pokojni se predsjednik u jednom trenutku bio silno naljutio, ali je Nikoli Vukošiću i Josipu Jurasu sve oprostio kad je vidio koliko su bitno pomaknute crte obrane.
OKVIR SUDBINA
Rat je samo okvir da bih lakše opisao zanimljive ljudske sudbine u Šibeniku, Vodicama, Drnišu, Skradinu, Žirju…