Hrvatska geopolitička strategija može se zvati jedino Adriatizam i do 2061. donijela bi nam 10 milijuna stanovnika, blagostanje u ekološkoj državi i kontrolu Vrata Jadrana

-Migrantska kriza tipičan je primjer asimetričnoga rata, s ciljem razaranja i ono malo preostalog kršćanskoga identiteta Europe. Asimetrični ratovi karakteristika su 21. stoljeća, u njima nema vojnika ni vidljive bojišnice, oni su "kriza" no ipak je u pitanju rat, i to upravljani, novi oblik rata budući da se osvaja prostor. Sada je pitanje kako u svemu tome pliva Hrvatska, kako igra na šahovskoj tabli svjetskih i geopolitičkih strategija u neposrednom susjedstvu, kazao je u uvodu predstavljanja svoje najnovije knjige Hrvatska geopolitička strategija u 21. stoljeću ili Hrvatsko njihalo Davor Domazet Lošo, admiral i geopolitičar.
Knjiga je izašla u nakladi Benedikta, a predstavljanje u gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" organizirao je HAZUD – Hrvatska akademija znanosti u dijaspori sa sjedištem u Baselu, čiji je član i admiral Domazet, kako je u pozdravnoj riječi istakao Zdravko Vaupovac, također HAZUD-ov akademik.
Glavno pitanje koje postavlja Domazet je porazna činjenica da Hrvatska nema vlastite geopolitike ni danas, gotovo tri desetljeća nakon osvojene samostalnosti i turbulentnih zbivanja u svijetu i susjedstvu. Naročito ukoliko se zna da je Srbija aktivirala Memorandum 2, ne odustajući od svoje temeljne geopolitičke ambicije da se proširi na hrvatski prostor i otuda ove stalne provokacije i optužbe za fašizam u nas, na koje uvijek nasjedamo, pa se u Srbiji tome smiju ističe Domazet. No, odmah dodaje da krivnju za to trebamo potražiti sami u sebi, jer geopolitički i nacionalni interesi ili strategije postoje i postojat će oduvijek, jedino im Hrvatska izgleda, ne bi trebala stremiti, niti ih je ruku na srce, definirala, smatra Domazet.
Kako napominje autor, kada je nastala prije godinu i po dana, knjigu je odmah ponudio na uvid predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, no bez ikakvog odjeka, kao što ničim nisu reagirali ni Andrej Plenković a ni Božo Petrov, predsjednik Sabora.
Nakon te šutnje iz državnog vrha, Domazet je knjigu odlučio prezentirati najširem čitalačkom krugu, svome hrvatskome narodu. Koncipirana je kako kaže, modularno, poput Biblije, što će reći da se može otvoriti na bilo kojoj stranici ili poglavlju i početi čitati. Premda to nije izričito naveo, Domazet Lošo svoju knjigu očito shvaća kao svojevrsnu Bibiliju hrvatske geoplitike, s projekcijama do 2061. godine.
Domazet je vrlo sugestivan i nadasve zanimljiv predavač, sposoban jednostavnim prikazima svjetskih koridora koje kontroliraju veliki igrači poput SAD, Rusije i Kine, te objašnjenima temeljnih postavki geopolitike laicima približiti naoko nerazumljiva, konfuzna zbivanja.
Hrvatska politika se međutim, bavi perifernim stvarima, a ne najvažnijim, poput demografije i zaštite našeg najvećeg blaga i ekološkog dobra-golemih rezerva nezagađene, pitke vode, koja zajedno sa Suncem i zemljom idealnom za ekološku proizvodnju čini raj.
Suprotno tome, mi raj pretvaramo u pustinju za razliku od Izraela, koji je oplemenio pustinju jedinstvenom poljoprovrednom i voćarskom proizvodnjom!
No, Domazet je ipak optimist, jer nema predaje. U Hrvatskoj je sjecište nekoliko važnih svjetskih koridora, na našu obalu izlazi kontinentalna Europa, kao i Put svile,a u prilici smo kontrolirati Vrata Jadrana, kao jednu od 17 svjetskih gravitacijskih točaka i do 2061. brojiti čak 10 milijuna stanovnika, počmemo li provoditi svoju geopolitiku koja se može zvati jedino Adriatizam.
Saveznici protiv Srbijanskih posizanja trebaju nam biti Mađarska, Crna Gora i Albanija, no moramo surađivati i pomagati Makedoniji, kojoj smo jedini i najbliži oslonac na Europu, budući da je ta zemlja u neprijateljskom okruženju.
Zanimljivo, admiral Domazet nije dopustio pitanja publike koja je u solidnom broju ispunila dvoranu knjižnice, a bilo je i dosta kupaca knjige koji su mahom zatražili potpis autora na koricama svojih primjeraka.