„Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća“ najnovija je knjiga Murteranina prof. dr. sc. Kristijana Jurana, treća koju je ostvario u suradnji s Državnim arhivom u Šibeniku, i koja je objavljena u povodu 10. godišnjice osnutka ove šibenske kulturne ustanove.
Juraj predaje hrvatsku povijest ranog srednjeg vijeka na Sveučilištu u Zadru, a predmeti njegova znanstvenog istraživanja su demografija i migracija na širem šibenskom, odnosno sjevernodalmatinskom području u 16. i 17. stoljeću. Ideja o novoj knjizi, kaže, rodila se nakon što je u šibenskom arhivu posve slučajno naišao za zanimljivu građu.
PREZIMENA I RODOVI
-Prije nekoliko godina u arhivu sam doslovno naletio na jednu kutiju koja nije bila označena, odnosno inventirana, i u kojoj su se nalazili popisi šibenskog stanovništva s kraja 17. i početka 18 stoljeća. Budući da nigdje u stručnoj literaturi nisam naišao na nešto slično, a u to se vrijeme počelo govori i o proslavi 950 godina Šibenika, ravnateljica arhiva Nataša Mučalo i ja došli smo na ideju da bi bilo dobro te popise usustaviti i objaviti u jednoj knjizi. Knjiga je tako posvećena tim popisima stanovništva grada i njegovih predgrađa od 1684. do 1713. godine. Usto sam pokušao povezati podatke iz tih popisa o rodovima i prezimenima sa starijim podacima do kojih sam došao u prijašnjim istraživanjima te eventualno uspostaviti kontinuitete rodova, pogotovo onih koji su tu živjeli prije kuge 1649. – kazao je Juran.
KUGA I RATOVI
-Poznato je da su 1649. godine nakon kuge pomrle tri četvrtine šibenskog stanovništva. Kuga se dogodila u najstrašnijem trenutku, jer je grad bio u vrtlogu Kandijskog rata, pa su uslijedila i ratna stradanja, glad i sve što je vezano s tim. Tako je Šibenik u to vrijeme bio pust grad u smislu opstanka njegovih starosjedilaca. Nakon kuge masovna naseljavanja dolaze iz Zagore, to jest Promine i Miljevaca. Morlaci i Vlasi pak dolaze uz Crnicu i Mandalinu, a u sam grad u nešto manjem broju. Budući da je grad patio od nedostatka stanovnika nastojao je privući srednji sloj, prije svega obrtnike. Tako su u grad novi dolazili stanovnici prije svega iz mletačkih jadranskih posjeda, ali i susjednih ruralnih naselja. Može se reći da je time Šibenik dobio novo demografsko lice. Usudio bih se reći da je to razdoblje ključno u demografskoj povijesti grada – zaključio je Juran na promociji knjige o kojoj su hvale izrekli i prof. dr. sc. Slaven Bertoša i dr. sc. Marko Rimac.
BELAMARIĆI, LIVAKOVIĆI…
Knjiga obiluje šibenskim prezimenima i rodovima. Nastala je i kao poticaj da se na temelju tih podataka nastavi istraživati povijesna demografija Šibenika u 18. i 19. stoljeću. Među starosjediocima, a to su oni, kaže Juran, koji su živjeli u Šibenik prije ili su došli neposredno nakon kuge, je, primjerice i prezime Belamarić.
-Belamarići potječu od Danilovića i spominju se već u 16. stoljeću. Tu su i Livakovići ili Grubišići. Premda, Grubišići su bili i starosjedioci, ali i oni koji su se doselili iz zaleđa. Grubišića, naime, ima i u Nevestu i neki od njih u grad su došli poslije kuge. Za temeljna prezimena stanovnika Varoša i Gornjeg polja moglo bi se reći da su doseljenici iz zaleđa – rekao je Juran.
