Trebao je biti privremeno rješenje na čelu HDZ-a – baš kao i Zidane u Realu – zato što je Kula, ljut što ga Karamarko nije stavio na listu za Sabor, dao ostavku na mjestu predsjednika Županijskog odbora HDZ-a. Demonstrativno, baš kao i Klarin godinu dana kasnije. Mislio je, valjda, kako će se vratiti na bijelom konju, kada HDZ propadne na izborima bez njega, baš kao što se i Klarin misli vratiti sada. No, nije se vratio. Jer je Nediljko Dujić – privremeno rješenje – ne samo proveo HDZ uspješno preko izbora, nego i pobijedio i Kulušića i Pauka na unutarstranačkim izborima prije točno godinu dana. Ništa u Hrvata nije trajnije i uspješnije od privremenih rješenja.
Eto, Ante Rakić, kao (donedavni) predsjednik Gradskog vijeća. Kukalo se, zdvajalo, biralo, tko će, sjesti na praznu katrigu Ivice Poljička nakon što je ovaj otišao za državnog tajnika u Ministarstvo kulture, nudilo se intelektualnim perjanicama stranke – ajde on, ajde ti… svatko je odbijao iz svojih razloga. A onda je, kad nije htio nitko, kao privremeno rješenje uskočio stariji brat Rakić. I razvalio i oduševio. Pobrao odmah i komplimente iz oporbenih redova. Koje je naravno učenije, odnosno pouka ove bajke? Nitko nije nezamjenjiv. Pa čak ni oni koji su navikli da ih takvima smatraju.
Jer, na Dujića su se zbog lista, digli brojni nosovi unutar HDZ-a kada su se na njima umjesto onih koji su smatrali da imaju pretplatu na vijećnički i skupštinski mandat, našli mahom politički anonimusi. Uostalom, znače li vam išta imena Zorana Bačelić i Dino Papak? A baš ti "bezimeni"' upali su s četrnaestog i petnaestog mjesta liste HDZ-a u novi saziv Gradskog vijeća, umjesto gradonačelnika Burića i dogradonačelnika Milete, koji zbog nespojivosti funkcija ne mogu biti vijećnici. I baš ta lista, kojoj su zbog "anonimusa" brojni zaslužni prvoborci, koji su s nje ispali, predviđali podbačaj, ostvarila je dosad najbolji rezultat – natpolovičnu većinu i u Gradskom vijeću i u Županijskoj skupštini. Zato sad moraju silom prilika šutjeti, a Dujić je pored pobjede nad oporbom ovim potezom pobijedio i oporbu unutar HDZ-a.
Popustio je samo u slučaju Sanje Bebek, direktorice kninskog Komunalca, i Niveske Vlaić, direktorice drniških dječjih vrtića, jedinih čelnica koje su se našle na listi i zbog kojih su ga nezadovoljni prozivali i ogovarali da nema ni petlje ni kriterija. Da se junači pred njima, a da je savio šiju pred Begonjom i Josipom. No, i to se u konačnici pokazalo kao dobar potez – sretniji nego pametniji - zbog kojeg je vrijedilo nešto i pretrpiti. Ne toliko zbog Drniša, čijem se gradonačelniku morao napraviti i neki ustupak nakon što mu je Dujić odbio Zlatka Kulušića za dožupana, a postavio Dariju Puljić koju Begonja nikako nije gotivio. Koliko zbog Rimac koja ni na ovom detalju neće moći reći kako joj je neko drugi – a ne ona sama – krivac za neuspjeh na izborima u Kninu. Jer joj netko drugi slagao listu i naturivao ovog ili onog - sama pala, sama se ubila.