Ivo Mikuličin

GLAVA U BALUNU Marko Bulat, novi dukat

GLAVA U BALUNU

Ovosezonski debi 16-godišnjeg Marka Bulata izazvao je silne emocije među okorjelim navijačima HNK Šibenik. Vratio ih je u romantičarsko doba Šubićevca, kad su šibenski gimnazijalci Krasnodar Rora, Slaven Mikšić i Ivan Ninić ponedjeljkom molili svoje stroge profesore da ih ne ispituju, jer su dan ranije igrali u Trebinju, Tuzli ili Bihaću. Nadarene tinejdžere pamtimo i u bližoj prošlosti šibenskoga nogometnog (prvo)ligaša. Za dresom prvotimca su u kadetskoj ili juniorskoj dobi posegnuli više nego nadareni Gordon Schildenfeld, Ante Rukavina, Arijan Ademi i Mate Maleš.

 

Spomenuti kvartet, međutim, nameće manje romantičarsku temu o tome kako vezati nadarene mladce za matični klub? U prošlosti je vodstvo Šibenika reagiralo različito na iste slučajeve. Trenirali su strogoću kod Maleša i Husmanija ili branili su im nastupe, zato što nisu potpisali ugovore s klubom, a gledali kroz prste Rukavini, Ademiju i Schildenfeldu. I tako dolazimo do posebno osjetljive teme očeva i djece, koja nije karakteristična samo za šibenski nogomet, već i za hrvatski sport u cjelini.

Treba li uopće naglašavati kako je Markov otac Joso, nekad i sam sjajni nogometaš, u osjetljivoj (dvostrukoj) ulozi roditelja i predsjednika Nadzornog odbora šibenskog drugoligaša. Baš kao što su u sličnoj situaciji svojedobno bili uzorni predsjednik Branko Petrović i trener, Damir Marenci kad su se njihovi nadareni sinovi Siniša, odnosno Armando participirali u užem krugu prvotimaca na Šubićevcu.

- Najveću odštetu za odlazak nekoga mladog igrača Šibenik će u skoroj budućnosti dobiti za onog mladića s brojem devetnaest na dresu - komentirao je Bulatov debi u Varaždinu sjajni varaždinski veznjak i povremeni reprezentativac Miljenko Mumlek.
Kao što Arsen Dedić nije mogao "vječno" svirati u Šibenskoj narodnoj glazbi, ni Dražen Petrović godinama nositi dres Šibenke, tako će i nadareni Marko Bulat, nema sumnje, za dvije, tri godine jamačno potražiti nove putove svoje afirmacije.

 

Pitanje je, dakle, hoće li otac Joso sina Marka vezati čvršćim ugovorom za matični klub kako bi najavljena orijentacija na domaće, nadarene mladce dobila obrise ne samo na travnjaku, već i u osjetljivom financijskom sektoru. U tom smislu Joso ima svijetle primjere u očevima Ante Rukavine i Gorana Tomića, koji su kod prijelaza svojih sinova u splitski Hajduk i talijansku Vicenzu, pristali da obojica naknadno potpišu ugovore s matičnim klubom kako bi Šibenik došao do silno potrebnih stotina tisuća eura.

A kad već spominjem orijentaciju na domaće (mlade) snage, ona ove sezone na Šubićevcu nije tek puka parola. U šibenskom je dresu ove sezone dobila priliku cijela momčad domaćih nogometaša: P.Stanić – Pecolaj, Vukorepa, I. Stanić, Fuštin – Roca, Bulat, Celić – Maleš, Alispahić, Banić. S pričuvama Pericom, Maretićem, Galešićem

Sitničavcima ovim putem poručujem da Mehmeda Alispahića smatram domaćim igračem. Ne samo kao potencijalnog šibenskog zeta, već i nogometaša, koji je odigrao pet puta više sezona za Šibenik, gdje je stekao afirmaciju, nego za matičnu Iskru iz Bugojna.
Baš kao što je daleko od fureštog i Perica Šare, koji drugi put u karijeri nosi šibenski dres, a koji od Šibenika do rodnog Galovca vozi manje od 50 kilometara!

Naslovnica Glava u balunu

Najčitanije